Jutarnja gužva 4. veljače 2005. u Splitskoj banci u Zadru već je jenjala. Vjekoslav Bačić, Đurđica Pedišić i Danijela Bencun oko 12.50 ostali su sami u poslovnici u Putu Petrića.
Tada je u poslovnicu ušao muškarac nižeg rasta. Na licu je imao masku Harryja Pottera, a u desnoj ruci pištolj. Bačić u prvom trenutku nije ozbiljno shvatio maskiranog muškarca, koji je uzviknuo: "Ovo je pljačka! Daj novac!".
Mislio je da je riječ o neslanoj šali jedne od maškara u mjesecu poklada. Krenuo je prema maskiranom, ali kad je ovaj repetirao pištolj i uperio ga prema njemu, shvatio je da je zbilja posrijedi pljačka. Pošao je do blagajne da uzme novac.
Pljačkaš ga je udario nogom kako bi ga požurio. Bačić mu je iz blagajne dao vreću s oko 100.000 kuna, a ovaj mu je zaprijetio da će ga ubiti ako pozove policiju te se odvezao plavim Fiatom. U međuvremenu su prolaznici koji su vidjeli što se događa pozvali policiju. Uskoro su blokirane sve prometnice koje vode iz Zadra. Nakon pola sata saznali su da se jedna osoba žurno udaljila u Fiatu plave boje riječkih registracija.
Uzbunjene su sve ophodnje i policijske uprave. Kolege iz Rijeke dojavili su im da je to vozilo ukradeno u Rijeci. U suradnji s policijskim upravama zatvorena je autocesta prema Šibeniku, autocesta i magistrala prema Zagrebu te Paški most, a zaustavljen je i trajektni promet s Paga.
Kraj naplatnih kućica u Jezeranama policajka iz Otočca Željka Rajković zaustavljala je vozila, a njezin kolega Josip Cvitković s automatskom puškom brinuo je za sigurnost.
Oko 15 sati primijetili su sumnjivo vozilo. Vozač je prošao kroz naplatne kućice i naglo pojačao brzinu. Kad je stigao do policajaca, sagnuo se. Željka se pomaknula unatrag, a Josip mu je dvaput pucao u gume. Promašio je. Vozač je uspio pobjeći prema Zagrebu.
Policajci su krenuli u potjeru. Na Maloj Kapeli jedan im je prolaznik rekao da je automobil koji traže otišao natrag prema Brinju.
Sve su dojavili kolegama. Ubrzo su ga primijetili policajci Josip Tomašić i Marijan Burić. Bjegunac je bio u bržem vozilu pa ga nisu uspijevali sustići. Kraj skretanja iz Brinja za Senj potjeru su preuzeli policajci Stjepan Dujmović i Nikola Bunjevčević.
- Bili smo mu na repu. Prešli smo Vratnik, a on je pretjecao po zavojima. Na izlasku iz zavoja naišli smo na kolonu vozila i čovjeka koji pokazuje da je auto sletio s ceste - priča Dujmović.
Vozilo se zaustavilo na drvetu pa je pljačkaš četveronoške preko suvozačeva sjedala izašao, zgrabio torbu s novcem i počeo bježati.
- Povikali smo: 'Stani, policija! Stoj, pucat ću!', međutim on nije reagirao pa smo niz padinu potrčali za njim - dodao je Dujmović.
- Kao upozorenje u zrak sam ispalio pet metaka, ali nije se obazirao. Trčali smo za njim te padali po snijegu i granama.
Kako bi pao on, pali bismo i mi. Udaljenost između nas cijelo vrijeme je bila 30-ak metara.
Na rubu šume skočio je s uzvisine na cestu. Vidio sam da je pao, ustao šepajući i pokupio torbu.
Ponovno sam mu vikao da stane, ali on je preko ceste otrčao u šumu - rekao je Bunjevčević. U tom trenutku naišli su policajci Tomašić i Burić. Tomašić je izašao iz vozila i s puškom u ruci nastavio trčati za bjeguncem, koji je otrčao preko ceste u šumu.
Nakon 150 metara trčanja uspio ga je sustići:
- Gurnuo sam ga, a on je pao u snijeg. Rekao je: 'Predajem se!', a ja njemu da legne na leđa i da se ne miče.
Bio je krvav po licu i rukama jer je pri izlijetanju vozila lakše ozlijeđen. Stigao je i kolega Bunjevčević pa smo detaljno pregledali ima li ikakvog oružja kod sebe i stavili mu lisice.