Priče o napuštanju dosadašnjeg, često i sigurnog, posla kako bismo se posvetile stvarima koje volimo uvijek su inspirativne, nešto što volimo čitati, nešto što u nama budi optimizam potreban za onaj prvi veliki korak i odluku. Ipak, podliježemo razmišljanju kako se takve stvari češće događaju negdje vani, daleko od Hrvatske, u kojoj je to sigurno 'nemoguće' ili 'drugačije'. Našoj je redakciji za oko zapela nedavna televizijska reklama burn blue energetskog napitka u kojoj su glavne uloge imali upravo akteri iz Hrvatske. Mladi Mislav Petanjek i Lea Delfin  napustili su sigurne poslove kako bi – zauvijek surfali na valovima. Odlučili smo potražiti Leu kako bismo ju ispitali sve o novom životu i najboljoj odluci u njenom životu. I kad kažemo 'surfanje na valovima' , to ne mislimo u nekom prenesenom značenju. Ona zaista živi život surferice i surf instruktorice.

Lea, znamo da je iskustvo teško sažeti u samo nekoliko rečenica, no možeš li nam ukratko pojasniti čime si se točno bavila prije 'surf forever' odluke? Kroz što si točno prolazila u trenucima kada si shvatila da je upravo to tvoj put?

Nakon što sam završila gimnaziju i upisala fakultet paralelno sa studijem sam počela raditi u banci. U početku je to trebao biti samo studentski ljetni posao, ali sam na kraju ostala tamo više od dvije godine. Pošto sam od malih nogu u sportu, teško mi je bilo sjediti na jednom mjestu i raditi uredski posao. Vec nakon prvog odlaska na surfanje počela sam u glavi kovati plan kako da zauvijek napustim uredski posao....Najjednostavnije rečeno - osjećala sam da nije jedino Alisa ta koja želi biti u zemlji čudesa.

Kako je tvoja najbliža okolina reagirala na odluku? 

Od svoje šeste godine sam trenirala skijanje tako da je moja obitelj navikla na moja stalna izbivanja i način sportskog života, ali moram priznati da su bili malo skeptični prilikom napuštanja "sigurnog posla". Nakon kratkog vremena shvatili su da sam sretna kada radim ono što volim i od tada imam punu podršku svojih najbližih.

Tvoj Kohola surf klub ustvari je i škola surfanja, koju za polaznike zajedno s partnerom Mislavom održavaš na dvije lokacije – na Kanarima i u Portugalu. Kako danas izgleda tvoj tipičan radni dan? Što sve nudite polaznicima?

Kada smo doma, radim na marketingu i pripremi oko nadolazećih kampova. Za vrijeme surf kampa ustajem oko 7 sati, odlazim u dućan po friški kruh, zajedno s Mislavom malo pospremim kuću prije nego se gosti probude. Nakon doručka odlazimo na plažu gdje smo do oko 15 sati. Nakon toga, ako ne stignem ujutro odsurfati, obavezno odradim jedan surf session poslije podne. Poslije toga slijedi priprema večere za naše surfere te nakon toga napravimo neki coctail party, druženje ili običan movie night tako da je boravak u surf kući uvijek dinamičan. Moj radni dan praktički traje od 0-24 , ali taj posao me veseli tako da mi to ne stvara probleme.

Je li teško naučiti surfati? Trebaju li neka predznanja ili se sve može naučiti za vrijeme vašeg tečaja? 

Surfanje je sigurno jedan od najtežih sportova sa daskom, ali uz malo volje i nešto kondicije može ga se bez problema svladati. Svakako stvar olakšava dobra fizička sprema, ali to je u osnovi bitno kod bavljenja bilo kojim sportom.

U kojem vas omjeru posjećuju žene i muškarci? Imamo dojam da se ustvari radi o 'unisex' sportu, nečem u čemu su svi podjednako dobri...

Podjednako nam dolaze i muškarci i žene, ali nekad se poklopi da u jednom terminu budu samo cure i onda pitaju da li dečki uopće surfaju ili obrnuto.

Koja ti je lokacija osobno draža? Kanari ili Portugal? Od Zagreba si se zauvijek oprostila ili manje aktivan dio godine provodiš u Hrvatskoj?

Teško mi je odabrati između Portugala i Fuerteventure jer su mi oba mjesta jako draga. Možda sam emocionalno više vezana za Portugal jer je tamo počela naša priča, ali sam se u Fuerteventuru zaljubila jer je totalno drugačija od ostatka Europe i tamo vlada takva siesta da bi ju svakome savjetovala za godišnji omor. Od Zagreba se nisam zauvijek oprostila, ipak je to moj rodni grad gdje su mi obitelj i prijatelji i uvijek mu se rado vraćam, ali pošto zimi vrijeme provodim u Austriji radeći kao instruktorica skijanja nisam baš često u njemu.

Tvoj odjevni stil prilično je ležeran, sukladno surferskom lifestyleu. Koliko ustvari pratiš modu i što bi potencijalna posjetiteljica Kohola škole trebala spakirati za put?

Najbolje se osjećam u ležernoj sportskoj kombinaciji pa bi od brandova koje najviše nosim izdvojila Rip curl. Kod surfanja mi se posebno sviđa što nema puno filozofije oko opreme i svakoj curi bi savjetovala da u torbu spakira badić, japanke, ručnik i nešto u čemu se najudobnije osjeća.

Za radnog si dana neprestano izložena suncu i vjetru. Koji su ti kozmetički proizvodi stoga neophodni, osim dobrog zaštitnog faktora? 

Na surfanju je bitno imati visoki faktor jer je sunce prilično jako. Od krema za sunčanje sam odabrala Row Elements kremu koja je rađena isključivo od prirodnih sastojaka. Kako imam prilično dobar ten, lice obično namažem nekom hidratantnom kremom, a tijelo body lotionom da mi koža ne bude suha. Kako imam svijetlu kosu koja na suncu dodatno svijetli i suši se, jako mi je bitno imati dobar regenerator.

Koliko je novaca potrebno potencijalnim surfericama iz Hrvatske u potrazi za adrenalinskim godišnjim odmorom kod vas? 

Tjedni aranžman na Kanarima koji uključuje smještaj, školu, opremu, video analizu, prijevoz po surf spotovima i od/do aerodroma na Fuerti iznosi oko 2500 kn. U cijenu nisu uključeni avionska karta (cca 1100 kn ako se dovoljno rano kupuje), hrana (cca 500 kn) i đeparac (cca 700 kn). Fuerteventura je bezcarinska zona pa je raj za cure jer su parfemi i nakit jeftini. Sličan aranžman je i u Portugalu.

Osim škole surfanja, svojim gostima i polaznicima nudite i dodatne sadržaje za trajanja surf kampa. Koje su ti lokacije, trgovine i restorani osobno najdraži?

Osim škole surfa, idemo i na izlete - na Fuerteventuri obiđemo cijeli sjeverni dio otoka i idemo na obližnji vulkan, a u Portugalu su to izlet u Lisabon i u gradić Obidos. Na Fuerteventuri mi je posebno simpatičan restoran Citrus koji nudi kuhinju iz različitih dijelova svijeta gdje jednom tjedno odemo svi zajedno na večeru. Gradić Corralejo u kojem se nalazimo je pun malih dućana, suvenirnica i surf shopova, pubova, klubova, a za cure je jedna bitna informacija da je veliki Zarin dućan udaljen 50 m od kuće :)

Vidiš li se i kao 'surf baku' u nekoj dalekoj budućnosti?

Kada ću biti starija vjerojatno ću ovaj posao prepustiti mlađim generacijama, a ja ću nadgledati sa neke interesantne destinacije kao što su Maldivi ili Bali :)