Ovog Uskrsa, zahvaljujući dobrim ljudima, stigle su mu proteze na kojima ponovno uči hodati, a u tome mu pomaže supruga Renata. Zvonko Horvat je u rujnu 2017. imao tešku nesreću u polju dok je s beračem brao kukuruz.
POGLEDAJTE VIDEO:
– Otišao sam u polje da oberem kukuruz i u jednom trenutku se zaštopao elevator. Ugasio sam stroj i to odštopao. Onda sam upalio stroj i pokupio kukuruz koji sam izvukao iz elevatora te ga pošao baciti u koš berača. Nakon koraka ili dva sam se spotaknuo o odsječenu kukuruzovinu i pao na berač koji mi je uhvatio desnu ruku iznad šake. Nisam mogao izvući ruku, čak sam je još i sam gurnuo dublje da je berač odsiječe, samo da se odvojim od stroja. Bio sam svjestan svega, ali nitko nije čuo moje zapomaganje i dozivanje, nitko nije dolazio. U svoj toj boli upro sam nogama u lim, no on se omaknuo i berač mi je uhvatio noge te me počeo uvlačiti u sebe. Nekoliko minuta nakon toga slučajno je traktorom naišao jedan čovjek, vidio me je u krvi. Rekao sam mu kako da ugasi stroj. On je pozvao Hitnu pomoć. Cijelo vrijeme sam bio pri svijesti, pa i kad su me vatrogasci izvlačili iz berača. Svijest sam izgubio tek u bolnici na ulasku u operacijsku salu, kad sam ih zamolio da me uspavaju jer više ne mogu izdržati bol. Obavili su tešku trostruku operaciju - prisjetio se strašne nesreće Zvonko dodavši kako je malo onih koji su vjerovali da će ostati živ. Nakon teške operacije počela je borba za nastavak daljnjeg života.
Zvonko je čvrsto odlučio da se neće predati i da će učiniti sve što je potrebno kako bi barem donekle opet bio onaj stari. Nije mu, kaže, padalo na pamet da se prepusti i legne u krevet te ovisi o drugima. Svi koji ga znaju slažu se da je u potpunosti u tome uspio te se dive njegovu nepobjedivom duhu. Nakon kratkog vremena vratio se u svoju automehaničarsku radionicu, u kojoj je radio ono što je mogao, a nerijetko i više od toga. Neke je mušterije, priznaje, izgubio jer ga neko vrijeme nije bilo, ali mnogo ih je ostalo.
– Već je puno lakše i neopisiv je osjećaj napraviti vlastite korake. Riješio sam noge, jer želim da sam mogu otići na toalet i sam se poslužiti njime te barem donekle olakšati supruzi koja je uz mene 24 sata. Hvala svim ljudima koji su mi pomogli, jer 400.000 kuna, koliko su stajale proteze, bez njihove pomoći ne bih mogao sakupiti. Imao sam jaku volju, nisam se dao, odlazio sam u radionicu radi sebe, da psihički ne potonem, i sad vidim da sam bio u pravu. Pomogli su mi moja obitelj, moja supruga, svi su me hrabrili, a mali i veliki ljudi su se potrudili da se moj san ostvari, da ponovno dobijem ‘svoje noge’ - kazao je Zvonko za portal Icv.hr, vidno uzbuđen zbog proteza koje je dobio. Trebao bi još dobiti i elektroničku ruku, koja će mu uvelike pomoći da ima normalan život.