Uhićenje Veljka Belivuka, poznatijeg kao Velja Nevolja, zloglasnog srpskog 'vođe navijača', kojeg se sumnjiči za brojna zvjerska ubojstva, podsjetilo je javnost na zločine drugih balkanskih kriminalaca, koji su brutalno ubijali i u Hrvatskoj. U nastavku pročitajte prvi dio feljtona o najgorim članovima mafije u regiji, prenesen s portala Express.hr. Uhićenje Sretka Kalinića Zveri prije 11 godina u Zagrebu šokiralo je sve. Jedan od najokrutnijih ubojica krio se s hrvatskim dokumentima na zagrebačkom Laništu.
Sretko Kalinić svojim priznanjem ubojstva Milana Jurišića postao je vijest s naslovnice i uspio je šokirati cijelu regiju. Nije toliko zanimljiva sama činjenica da je Kalinić ubio Jurišića (što je za prvog egzekutora "zemunskog klana" jedno ubojstvo više ili manje), koliko način na koji je to izveo: osim što se okitio skalpom svoje žrtve, od njegovog je mesa skuhao gulaš koji je zatim poslužio svom kolegi "zemuncu" Vladimiru Milisavljeviću, zvanom Vlada Budala.
Kalinić je kasnije na sudu povlačio iskaz o Jurišićevom ubojstvu i sve svalio na drugog okrutnog ubojicu, Luku Bojovića. No to ga nije spasilo robije.
- Ne koristim hladno oružje prilikom likvidacija. Moj recept su likvidacije beogradskog ološa koje traju pet do šest sekundi. Najduža likvidacija trajala je minutu i pol - rekao je 2013. na suđenju u Beogradu.
'Beli' (što je Kalinićev pravi nadimak, a "Zver" je dobio tek nešto kasnije) oduvijek je bio u centru pozornosti upravo neviđenom okrutnošću, zbog čega ga je Dušan Spasojević Šiptar kasnije i zvao da mu se pridruži.
Od Kapetana Dragana do "zemunskog klana"
Sretko Kalinić rodio se 1974. godine u Zadru, a predratne godine proveo je u Bilišanima, malom selu kod Obrovca koje više gotovo i ne postoji. U njemu danas živi stotinjak ljudi. Iako jedva punoljetan, ranih devedesetih nije se libio uzeti pušku i pridružiti se srpskim pobunjenicima, a jedno je vrijeme navodno bio u odredima kapetana Dragana. Prema nekim svjedočanstvima iz beogradskog podzemlja, za vrijeme rata je upoznao i Milorada Ulemeka Legiju, što mu je kasnije bila odskočna daska za status koji je brzo stekao u "zemunskom klanu".
Međutim, prema saznanjima bivšeg prvog operativca akcije "Sablja" kojom je srpska policija rasturila Zemunski klan, Kalinić se u kriminalne vode bacio tek nakon što je upoznao Šiptara i Milu Lukovića Kuma, vođe "zemunskog klana". Kalinić je, tvrdi Mile Novaković, nakon rata u Medveđi radio kao drvosječa, a tamo je na jednoj proslavi upoznao Šiptara i Kuma koji su u Medveđi rođeni.
"Nakon što im je ispričao svoja iskustva na ratištima u Hrvatskoj, odmah su ga zvali da dođe u Beograd i počne raditi za njih. Šiptar i Kum također su mu našli djevojku i natjerali ga da se ubrzo oženi", tvrdi Novaković.
Bio je to klasični primjer funkcioniranja "zemunskog klana": Kum i Šiptar sve su članove poticali da se što prije ožene jer su smatrali da obiteljski ljudi manje upadaju u oči policiji.
"Spasojević i Luković su Kaliniću bili kumovi na vjenčanju, a kasnije su mu krstili i kćer. Koliko im se žurilo i koliko su poštivali taj čin najbolje govori podatak da su Šiptar i Kum na vjenčanje došli u trenirkama", otkriva Novaković.
Prema njegovim saznanjima, Kalinićeva supruga Jelena je vrlo brzo požalila što se udala za "Belog".
Jelenu je Kalinić nemilosrdno tukao, od batina su joj bile slomljene obje ruke. Spas je potražila kod svojih roditelja u Novom Beogradu. No, i oni su danas živi isključivo zahvaljujući proračunatosti Dušana Spasojevića Šiptara.
Kalinić je, naime, Spasojevića jednom prilikom zamolio da mu da dopuštenje da izmasakrira obitelj svoje supruge! Šiptar je rekao "ne", znajući da bi to privuklo preveliku pozornost na njegovog omiljenog egzekutora.
Kako je "Beli" postao "Zver"
Prema iskazu svjedoka pokajnika Dejana Milenkovića Bagzija, upravo je Šiptar bio jedina osoba koja je mogla kontrolirati Kalinića. Svi ostali su ga se bojali, uključujući i članove klana.
"Kalinić je bio zvijer od čovjeka. Ustvari, zvijer je blaga riječ", poznata je rečenica iz Bagzijevog iskaza policiji, iz kojeg je nastao i Kalinićev novi nadimak. osim toga, "Zver" na naslovnicama ipak izgleda puno bolje nego "Beli".
Opis kojeg je Bagzi dao uopće nije pretjeran, iako je on policiji ispričao detalje tek jednog monstruoznog ubojstva - Zorana Savića zvanog Šoder. Njega je Kalinić sjekirom 'nasjeckao' na sitne komade, kosti mu razmrvio čekićem i zatim to sve zajedno rastopio u kiselini. Još okrutniji je bio prema Zoranu Vukojeviću Vuku, krunskom svjedoku na suđenju "zemunskom klanu", čije je tijelo spaljeno i izmasakrirano do neprepoznatljivosti, pronađeno nedaleko od benzinske postaje na auto-putu za Beograd.
Bez razloga presreo čovjeka na ulici i tukao ga lopatom
Okrutnost Sretka Kalinića upoznali su i Suvad Musić i Milija Babović, rijetke osobe koje su preživjele susret s Kalinićem. U to vrijeme je "zemunski klan", naime, bio specijaliziran za otmice bogatih srpskih biznismena, koje su puštali tek nakon što bi dobili novac. No, to ne znači da se tijekom zatočeništva nisu na njima iživljavali.
Musić je u Kalinićevim rukama bio više od deset dana, a u tih deset dana ga je "Beli" krvoločno mlatio, čupao mu kliještima uši i nos, mučio elektrošokovima... Babović, koji je u rukama "zemunaca" proveo 40 dana, veliku je grešku napravio kad je pokušao pobjeći. Kalinić ga je brzo stigao, nakon čega su ga vezali za drvo i dva dana ga prebijali. Bio je vezan lancima koji su mu ogulili kožu na nogama do kostiju. Manje sreće imao je Slobodan Radosavljević, koji je tijekom sličnog mučenja preminuo.
"Sretko Kalinić je ubojica bez pitanja", rekao je na suđenju "zemunskom klanu" zamjenik specijalnog tužitelja Jovan Prijić.
Na sličan način opisivali su ga i njegove kolege (ali ne i prijatelji) iz "zemunskog klana". Kalinić je bio poznat kao nemilosrdni ubojica i kao čudak kojem komunikacija s ljudima nije jača strana. Jedna se priča o njemu dugo prepričavala među "zemuncima" - 1999. godine bez ikakvog razloga presreo je na ulici jednog muslimana, skinuo ga s bicikle i zatim ga izmasakrirao lopatom u obližnjem podrumu.
Ubio barem 20 ljudi
Nitko ne zna koliko je točno ljudi Kalinić ubio, ali istražitelji iz "Sablje" uvjereni su da broj njegovih žrtava nije manji od dvadeset. Policija zasad zna da je Kalinić svoje prste imao u ubojstvima Zorana Đinđića, Zorana Vukojevića Vuka, Zorana Povića Pove, Sredoja Šljukića Šljuke, Zorana Šljukića, Zorana Savića Šodera, Jovana Gruzijana, Rade Cvetića, Todora Gradaševića, Branislava Lainovića Dugog, Zorana Davidovića Ćande, Zorana Uskokovića Skoleta, Mirka Tomića Bosanca, Radoslava Trlajića zvanog Bata Trlaja, Željka Vuletića Hamze, Željka Mihajlovića Crnogorca i Zorana Petrovića Šempe.
U Srbiji postoji još niz neriješenih likvidacija iz protekla dva desetljeća s kojima pojedini inspektori povezuju Kalinića. Njegovo ime kratko se spominjalo i uz ubojstvo Ive Pukanića, ali od samog je početka bilo jasno da atentat detonacijom eksplozivne naprave nije njegov stil.
Kalinić je većinu svojih ubojstava počinio Kalašnjikovim, uvijek je volio biti blizu svojim žrtvama. Njegovo se ime spominje i vezano uz likvidaciju Cvetka Simića Preletača, čije je raskomadano tijelo 2009. pronađeno u jarunskom jezeru. Ovo okrutno ubojstvo u Kalinićevoj biografiji izgleda sasvim normalno, iako je on navodno demantirao povezanost sa Simićevom smrću.
Uhićen nakon ranjavanja kraj Rakitja
Sretko Kalinić je 'pao' nakon što se u lipnju 2010. posvađao s drugim pripadnikom srpskog krim miljea, Milošem Simovićem. Njih dvojica su, s lažnim hrvatskim putovnicama, iznajmili stan na zagrebačkom Laništu i tu su se skrivali od srpskih vlasti i inkognito obavljali razne mafijaške poslove. Jednog poslijepodneva obračunali su se vatrenim oružjem kraj jezera Rakitje. Simović je, prema jednoj verziji, bio ljubomoran jer mu se Kalinić upucavao supruzi pa ga je, nakon zajedničkog roštiljanja, upucao s dva metka u trbuh. Druga verzija kaže da nije bio zadovoljan raspodjelom novca od zajedničkih mafijaških poslova. Ranjenom Kaliniću su tada pomogli slučajni prolaznici, a Simović je pobjegao, ali se naknadno predao.
Kalinić je u Zagrebu operiran, uhićen i kasnije izručen Srbiji, kao i Simović. Obojica su 2013. u Beogradu pravomoćno osuđeni na po 40 godina zatvora zbog niza ubojstava, otmica i brojnih drugih kaznenih djela koja su počinili kao pripadnici "zemunskog klana".
Ni u zatvoru ne miruje: Odvalio vrata ćelije i pokušao pobjeći
Sretko Kalinić i Željko Milovanović, atentatora na Ivu Pukanića, pokušali su 2012. u zoru pobjeći iz posebne pritvorske jedinice zatvora u Beogradu. Odvalili su vrata svojih ćelija, svladali čuvare i skočili kroz prozor u dvorište zatvora. No, ubrzo su ih uhitili pripadnici specijalne policije.
Policija je tada odredila pritvor od 48 sati petorici čuvara koje su sumnjičili da su odgovorni za pokušaj bijega Sretka Kalinića i Željka Milovanovića. Direktor Uprave za provođenje sankcija Milan Obradović u utorak ujutro ih je suspendirao s posla. Obradović vjeruje kako su bjegunci imali pomoć ''iznutra''.
Zgrozila ga baka ubojica u Međimurju: 'Kuda ide ovaj svet'
Nakon ranjavanja kod Rakitja, Kalinić se oporavljao u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj ulici u Zagrebu.
- Bože, pa kuda ide ovaj svijet?! - ozbiljno se zabrinuo Kalinić nakon što je u bolnici čuo razgovor kako je baka (82) u međimurskom Domu za stare i nemoćne sjekirom ubila dvije cimerice. Naši izvori kažu kako mu to nikako nije “sjelo”. Za razliku od njegovih ubojstava, koja doživljava kao profesiju. I koja bi “unovčio”.