Hrabri telefon svakodnevno zaprimi desetke poziva djece. Svi oni traže pomoć, a posljednjih nekoliko godina najčešće zovu radi vršnjačkog nasilja. Ono je najintenzivnije upravo u tinejdžerskoj dobi pa se tako nerijetko javljaju djeca koja kroz suze prepričavaju najsurovije detalje svakodnevnog maltretiranja od strane druge djece. Javila se tako i 13-godišnja djevojčica koju su duže vrijeme maltretirali kolege iz razreda.

Nezadovoljstvo odlaskom u školu svaki dan je postalo sve veće i veće, a djetetova frustracija rezultirala je pozivom na Hrabri telefon.
Ispričala je kako je prije dvije godine krenula u 5. razred, a zbog dobrih ocjena vrlo brzo su je prozvali štrebericom. Vrijeđali su je i govorili joj da je klempava i ružna, ogovarali su je i nitko se nije želio družiti s njom. U prvo vrijeme komentari su bili na razini neugodnog dječjeg zadirkivanja, no u godini koja je uslijedila sve je prešlo granicu bezazlenih dobacivanja. Bezobrazluk prema djevojčici prerastao je u svakodnevno psihičko maltretiranje i prijetnje, psovke i uvrede najgore vrste.

Kako bi se zaštitili od progona počeli su je ucjenjivati. U školskoj torbi su joj ostavljali poruke u kojima su joj prijetili ako ih slučajno prijavi nastavnicima ili roditeljima nitko se s njom više neće družiti u školi i biti će potpuno odbačena i izolirana. Željna prirodnog pripadanja kolektivu djevojčica se odlučila trpjeti i dalje uvrede kako je ne bi poputno odbacili.

Svakim danom postajala je sve potištenija, depresivnija i tužnija. Povukla se u sebe, loše je spavala, gubila je apetit i volju za učenjem, u glavi su joj se vrtjele uvrede koje je taj dan čula i prijetnje koje je dobila. Počela je izmišljati razloge da ne ide u školu zbog straha od novih prijetnji, komentara, dobacivanja i izrugivanja.

Na Hrabrom telefonu je ispričala kako se osjeća jako usamljeno, tužno i bespomoćno i što je najgore osjećala je krivnju radi svega toga jer vjeruje da je mogla nešto učiniti barem na početku prije nego se sve razmahalo. Bojala se kazati roditeljima što proživljava zbog prijetnji da će nasilje postati još gore.

Na kraju je plačući na Hrabrom telefonu rekla da joj je najgore što misli da ako nekome kaže da je neće doživjeti ozbiljno te da će je vršnjaci još više uzeti na pik.

Savjetovateljica Hrabrog telefon prvo ju je pokušala uvjeriti da za ništa od toga nije kriva i nije odgovorna te da nitko ne bi trebao proživljavati nasilje koje se mora što prije zaustaviti. Uspjela ju je u dužem razgovoru ohrabriti da se povjeri odrasloj osobi od povjerenja pa je na kraju sve ispričala roditeljima i s njima zajedno kasnije školskom pedagogu. Savjetovateljica je se djevojčicom uvježbala razgovor kako bi umanjila strah i brigu zbog potencijalne reakcije roditelja i nagovorila je da se ponovno javi ovaj put s roditeljima da ih uputi u daljnje korake kako da je zaštite

U sklopu najnovije kampanje Hrabri telefon poručuje djeci da budu hrabra i nazovu besplatni telefon 116 111 i potraže pomoć za svoje probleme. Njihovi podaci i problemi ostaju anonimni.

***Ova priča nastala je korištenjem elemenata temeljem mnogobrojnih poziva na Hrabri telefon i onoga što djeca i mladi svakodnevno ispričaju savjetovateljima.