Medulinski zubar Saša Šebelić u pauzi između dva pacijenta odmara se pišući znanstveno-fantastične priče, ali i prave pravcate mistične horore s krvožednim vukodlacima. Sve je počelo u zimu 2009. godine, prisjeća se Saša, kada mu se u glavi posložila horor priča s temom o likantropiji koja će uskoro ugledati svjetlo dana. Legende o vukodlacima i onima koji mijenjaju oblik stare su koliko i ljudski rod, a zubar Saša svoj univerzalni hrvatski horor smješta u Liku a potom i Zagreb s početka Domovinskog rata. Rasplet priče se proširuje na zla svakodnevice isprepletena politikom pet godina poslije rata. Knjiga “Likantropija” je zabavan i zanimljiv horor s puno prevrata i razmišljanja glavnog lika.

Ličko ratište i priča o vukodlaku inicirali su mi pisanje knjige 18 godina poslije. Najviše me se dojmio odlazak na bojište negdje preko Učke, gdje vrijede neka druga pravila. Komandna hijerarhija u početku je bila slaba. Nesigurnost zbog neznanja. Mozak radi sto na sat. Sve počinje u ličkoj šumi. Strava od šume. Rat. Bojiš se svega. Tik-tak, možeš dobiti metak u čelo. Bombe. Minska polja. Ne zna se tko pije a tko plaća i najednom glavni lik iz priče završi na ličkom bojištu i tu se nešto događa. 

Tu su uvijek legende, mračne šume i strah. Ljudi se boje, uznemireni su. Neki ljudi nestaju i ubijaju se. I tu dolaze novaci s jednim specijalcem da raščiste stvar, da li je na djelu vukodlak ili nešto drugo. Rat je na pomolu. Zaključuje se da nije problem samo ono - četnici i ustaše, nego da je to baš problem vukodlaka po tim selima.

>>> Cijeli članak pročitajte u 24sataExpressu