Ana Grgić, jedna od žrtava svećenika Zlatka Rajčevca u Sotinu, komentirala je istup đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, koji je ranije u subotu uputio ispriku svećenikovim žrtvama, a posebno onima koji su njegova zlostavljanja prijavili.
- Isprika koja je dana meni, osobno nije značila puno jer nisam osjetila nikakvo suosjećanje ili savjesno sagledavanje situacije - rekla je Grgić za Novu TV.
- Nisam u pitanju ja. Ja sam lik, lice i glas za one koji ga trenutno nemaju. Što se mene tiče, moja situacija je već završena, meni je u principu da pokažem i onima koji su to prošli, da mogu izaći iz toga - dodala je.
U Dnevniku Nove TV gostovao je i docent Anto Mikić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, ugledni katolički intelektualac i nekadašnji dugogodišnji glavni urednik Hrvatskog katoličkog radija.
Komentirajući Hranićevu ispriku, rekao je da se ona može promatrati i u kontekstu pritisaka javnosti i apostolske nuncijature, ali da bismo u ovoj situaciji možda više koristi imali od promatranja tog slučaja kao presedana, odnosno promatranja njegovih mogućih učinaka, a koji bi, prema Mikiću, mogli biti itekako pozitivni.
- Teško mi je zamisliti da bi netko u Crkvi nakon ovakvog istupa jednog nadbiskupa u budućim slučajevima otkrivanja seksualnog zlostavljanja, osobito maloljetnika, mogao ići ispod ovih standarda. Prvo, maknuti svećenika koji je odgovoran, drugo, javnosti pružiti punu i potpunu istinu i treće, što je najvažnije, staviti interese i traume žrtve u središte pozornosti, a ne svećenike i vlastitu instituciju - rekao je Mikić.
- Crkva kao institucija ima refleks očuvanja vlastitoga ugleda i mislila je do unatrag nekoliko desetljeća da će skrivanjem ovakvih slučajeva činiti dobro sebi. No, barem 20 godina unatrag od strane Sv. Stolice i drugih crkava koje su pretrpjele zbog skrivanja kada su slučajevi izašli na svjetlo dana s vremenskim odmakom i napravili još veću štetu, Crkva je počela mijenjati svoj stav - rekao je Mikić.
Otkrio je i da je njegov najbolji prijatelj bio žrtva zlostavljanja.
- Meni je to bilo nevjerojatno. Dakle, prijatelj s kojim sam se tijekom srednje škole intenzivno družio, s kojim sam četiri godine čak zajedno živio u đačkome domu, mi to nikad nije spomenuo, a kasnije je o tome javno govorio - rekao je.