Ovdje se, zapravo, nema što napisati. Dovoljno vam je pogledati razglednicu koju šaljemo sa Zrća. Solidno dočarava trenutno stanje partijanerske meke. Pustoš. Zatvoreni kafići. Vlasnici "Ice bara" ni hrđu s vrata nisu skinuli, kamoli da bi razmišljali o otvorenju.
Klubovi uz šetnicu, fast foodovi i specijalizirane trgovine duhanom navukle su šperploče preko otvora. Donijeli bušilice i prikačili ih brokvama. Ljudi je malo. Ima više bankomata. Sunce se odbija od njihove ekrane. Od slova "unutra nema novca". Mjenjačnice ne rade. Pekare ne rade. Suvenirnice ne rade.
Slavni "Aquarius" drži celofan preko glavnih vrata. Da se ne razbiju do iduće sezone. Koje će možda biti. Otvoren je zato plažni "Corona" bar. Za šank je stalo tek dvoje šetača, ali brzo su produžili dalje. Ležaljke su prazne i čekaju.
Ispod "Papaye" dvije zgođušne djevojke dijele letke rijetkim prolaznicima pozivajući ih da se popnu gore, da svrate. Ali zašto bi ih itko poslušao? Tamo nema nikoga. Lupa neki lagani house, vjetar njiše grane palmi. Malo niže, radi i klub "Noa". Ondje ima nešto svijeta, ali i dalje je to ništa.
Na vratima preplanula cura u tangama, dugačkih tankih pletenica i s herpesom na usnama mjeri temperaturu onim bijelim pištoljem. Tko želi ući, mora upisati ime, prezime, adresu, e-mail, broj mobitela, OIB, temperaturu, krvnu grupu, ocjenu iz šestog razreda na polugodištu iz matematike... Na stolu su samo dvije kemijske. Svi koji su ušli morali su ih dirati.
A unutra? Pošteni rejver neće se dugo zadržati. Muzika je okej, ali nema gužve, a za solidan party ona je krucijalna jer ne želite biti jedini koji će plesati. Za bazenom je ekipa stranaca koja je potegla tko zna odakle da bi se močila na Zrću, ali ne izgledaju presretni. A subota je. Subota popodne. Oni koji su bili, govore da je navečer još gore. Više je ljudi sada na prosječnom hercegovačkom piru nego po svim klubovima Zrća.
Lako je za rejvere. Nitko ne pita kako je vlasnicima, koncesionarima. Gubitke broje u milijunima. Toliko planova, investicija, organizacija. Sad je sve stalo. Lažu da odgađaju za iduću sezonu. Lažu! Ni sami ne znaju hoće li je biti. A ostvare li ove godine poslovni rezultat blizu nule, morat će biti presretni.
Načuli smo da im menadžeri sad rade kao konobari. Pričao je tako novinarima vlasnik jednog od klubova. Ovi što smo ih sreli, odložili bi tacne na stol i nalaktili se po ogradi da gledaju goste. Zamislite, konobari praznih ruku usred ljeta na Pagu. Dođe vam da iz kršćanske samilosti svratite na to nesretno Zrće. Prepuno praznih parkirališta.
Ali onda se sjetite da je svuda tako i da nam ostaje samo, sada u srpnju, razmišljati o idućoj kalendarskoj godini. Nadati se da će 2021. donijeti nešto bolje. Cijelom svijetu.