Hrvatsko nebo - kako sad stvari stoje - idućih nekoliko godina bit će nebranjeno ili će ga, što je podjednako loše, braniti avioni koji su opasniji za pilote i stanovništvo nego za eventualnog neprijatelja; dotrajali ruski MiG-ovi doista nisu puno više od starih kanti.
Je li ministar Damir Krstičević, koji nas je dulje od godinu dana uvjeravao da je sve u redu, a nakon okončanja natječaja i da smo izabrali uvjerljivo najbolju ponudu, odgovoran za to? Hoće li podnijeti ostavku?
Riječ ostavka - u vezi Krstičevićeva slučaja - dosad nije bila na ustima premijera Plenkovića. Štoviše, kad je tjednik Nacional objavio tekst u kojemu, pozivajući se na visoke izvore iz Vlade, tvrde da će premijer istražiti Krstičevićevu odgovornost, Gordan Jandroković - a on je gotovo nepogrešiv tumač Plenkovićevih namjera - te je tvrdnje energično zanijekao.
Plenkoviću je Krstičević silno važan: on popravlja ideološku krvnu sliku njegova kabineta, bio je zapovjednik legendarne Četvrte splitske brigade, daje mu, uz Tomu Medveda, vezu i legitimaciju za braniteljsku populaciju, pa se čini da će ga žrtvovati jedino ako baš bude morao. Konačno, Plenković snažno brani i neobranjivog Milana Kujundžića, pa se čini da bismo tu vrstu zaštite mogli očekivati i ovog puta. Premijer, naime, u takvim situacijama ne brani ministre - brani sebe i svoju poziciju.
U intervjuu HRT-u, u kojemu ga je novinarka propustila pitati za odgovornost ministra Krstičevića - a taj je propust itekako znakovit i do njega sigurno nije došlo slučajno - Plenković je, standardno žonglirajući riječima, rekao: “U ovom trenutku čekamo očitovanje države Izrael s obzirom da je Vlada na temelju procjene stručnog tima Ministarstva obrane od četiri ponuđene opcije izabrala upravo ovu izraelsku ponudu. Sada postoje problemi u takozvanom davanju suglasnosti SAD-a na transfer tehnologije trećoj strani, a treća strana je ovdje Hrvatska. Mi do zadnjih nekoliko tjedana nismo imali takva saznanja da će se SAD usprotiviti transferu aviona F-16 Barak, koji bi u sebi imali ugrađenu određenu tehnologiju koju je izraelska vojna industrija ugradila u te avione. Kad se dobije to očitovanje, kad još jednom provjerimo sa SAD-om, ako stvari ostanu ovakve kakve su danas, visoki je stupanj vjerojatnosti da bi Vlada u tom trenutku trebala poništiti tu odluku. S obzirom da smo odabrali jedno, a da bi eventualno mogli u konačnoj verziji dobiti nešto drugo, nemamo nikakvih dilema da bi Vlada trebala poništiti takvu odluku, a nakon toga ćemo vidjeti što će biti dalje.”
Ovdje se niti između redaka ne može naslutiti da prvi čovjek Vlade propituje Krstičevićevu odgovornost za fijasko.
A ministar već mjesec dana tvrdi kako su Sjedinjene Države poslale MORH-u, to jest stručnoj komisiji koja se bavila nabavom aviona, u rujnu 2017. pismo prema kojem je kupnja izraelskih zrakoplova moguća. Isti dokument spominju i članovi stručnog tima Ministarstva obrane RH za nabavu višenamjenskog borbenog aviona, brigadiri Davor Tretinjak i Željko Ninić.
- Postojala su jamstva i odobrenja State Departmenta da Izrael može modificirane zrakoplove Barak prodati Hrvatskoj. To je jasno pisalo i u konfiguraciji, rekao je Tretinjak.
Brigadir Željko Ninić prisnažio je tvrdeći da taj papir doista postoji. “Pisalo je točno ono što je trebalo pisati da bismo imali jamstva Izraela kako je u stanju prodati te avione Hrvatskoj”, No papir nitko nije pokazao. Američki veleposlanik Robert Kohorst tvrdi, s druge strane, da nas je SAD jasno upozorio kako je moguća kupnja samo golih letjelica, bez dodatne izraelske opreme, koja nije u NATO-ovu standardu.
Složi si F-16 u 16 koraka
Netko od ove dvojice, dakle, ne govori istinu: ili je Amerika jasno stavila do znanja da ovakve avione ne možemo kupiti pa je Krstičević forsirao posao iz samo sebi znanih razloga ili su rekli da je posao u redu pa su se onda predomislili.
Samo - ako je tako, zašto Krstičević ne pokaže to pismo? Time bi se sve razjasnilo, a papir koji je klasificiran jednako tako, u nacionalnom interesu - a posao od 3,5 milijardi kuna i obrana neba nedvojbeno su nacionalni interes - može se i deklasificirati, to jest s njega može biti skinuta oznaka tajnosti.
Pentagon sve takve dokumente objavljuje na internetu, zašto ne bismo i mi? No ovoga dokumenta na stranicama Pentagona nema, iako su, recimo, takve papire objavili u slučaju drugih kupoprodaja aviona. Zanimljivo je pak da premijer Plenković ima treću priču, različitu i od Kohorstove i od Krstičevićeve. Prema njegovim riječima. Izrael je preuzeo obvezu da ishodi dopuštenje SAD-a za prodaju aviona koji su bili ponuđeni, tj. F-16 Barak i koje je Hrvatska odabrala, što će reći da on o pismu iz rujna 2017. ne zna ništa.
Dok se ne razriješi ova propelerska drama, ekskluzivno vam otkrivamo kako da sami štitite svoj zračni prostor. Trebaju vam jedan A4 papir, malo dobre volje i 16 preciznih poteza. Izvorni hrvatski recept - naše, jeftino i još će letjeti. U Hrvatskoj svatko može imati F-16!