Prastari avion Yeti Airlinesa trese se kao alkoholičar. Petnaestak iskusnih penjača problijedjeli su kao krpe. U trenu smo izletjeli iz oblaka, pilot je izveo jedan od onih “top-gun” manevara. Između dvije stijene pokrivene snijegom strmoglavio se prema pisti. Uspješno je pritom promašio krovove obližnjih kuća i spretno zarolao po pisti. Prije nekoliko mjeseci ovako je izgledalo moje slijetanje u Luklu. Na 2860 metara nad morem ovaj himalajski aerodrom posljednja je postaja za sve penjače koji kreću prema Mt. Everestu. Nazvan Tenzing-Hillary, po prvim ljudima koji su se popeli na krov svijeta, vjerojatno je najopasniji na planetu. Prije nekoliko dana na tu činjenicu podsjetila je tragedija aviona Yetija, koji se srušio pri slijetanju u Luklu.  Osim pilota, poginuli su svi putnici. Ljudi iz civilne avijacije diljem svijeta pilote koji lete za Luklu smatraju genijalcima. No slijetanje nije ni upola tako stravično kao polijetanje. Pista ja duga 527 metara, a široka 12. A dolje, ispod piste, provalija je duboka 700 metara. Avion koji nema dovoljno ubrzanja kad polijeće nakon piste počinje padati.
Srećom, većina ubrza dovoljno da poleti. Isplati li se na kraju ipak sve to proći? O, da. Kad avion napokon poleti s lijeve strane, kao na dlanu, čovjek ugleda zid. Najveličanstveniji na svijetu - Mt. Everest.