Colma je mali kalifornijski gradić, a poseban je po tome što u njemu ima više mrtvih nego živih. Točnije, 1700 živućih stanovnika i čak 1,5 milijuna mrtvih zbog čega se Colma još naziva i 'grad mrtvih' ili 'grad tišine'.

Većina pokopanih živjela je i umrla u obližnjem San Franciscu, no kao i oni živi koji su kasnije preselili u Colmu, nisu mogli podnijeti troškove života u tom velegradu.

Tijekom zlatne groznice, lovci na zlato, trgovci i migranti iz cijelog svijeta sjatili su se u San Francisco u nadi da će tu pronaći bolji život. Međutim, sa sobom su donijeli i različite bolesti, a u vrlo kratkom vremenu 27 gradskih groblja postalo je premalo za sve veći broj mrtvih. Lokalne vlasti 1902. godine donijele su odluku kojom su zabranile nove ukope, a kako su leševi predstavljali opasnost za zdravlje živih stanovnika odlučeno je da će biti ukopani u Colmi, gradiću kojeg je 1892. osnovao nadbiskup Patrick Riordan.

Više od 150.000 tijela ukopano je u Colmi, a tijekom cijele svoje povijesti gradić nikad nije imao više živućih stanovnika od mrtvih.  Colma je tako postala posljednje počivalište mnogim povijesnim ličnostima - Wyatu Earpu, Levi Straussu, Joe DiMggiju...

Danas u Colmi postoji 17 gradskih groblja, a broj stanovnika pod zemljom i dalje raste velikom brzinom. U jednom danu u Colmi se sahrani oko 75 mrtvaca.

Živuće stanovnike ne smeta što ih mrtvi nadmašuju. Smatraju da baš to Colmu čini jedinstvenom, a nerijetko se šale na svoj način poručujući: "Dobar je osjećaj još uvijek biti među živima u Colmi".