Gdje je? Je li živa? Što joj se dogodilo? Ako je doista ubijena gdje je skriveno njezino tijelo?, pitanja su to na koja zasad ni obitelj Fadljević ni istražitelji nemaju odgovore. Od nestanka Zorice Fadljević (47) iz Sibinja prošlo je više od tri mjeseca, a istraga i dalje ne daje neke konkretne rezultate. Njezina obitelj, koja teško podnosi neizvjesnost, više ne daje izjave. O Zorici ne pričaju ni sa susjedima, niti ih oni više išta pitaju.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Nema smisla, da ima nekih novosti sami bi rekli. Teško im je, vidimo da im je teško, manje i izlaze. Stavite se u njihovu kožu - govori nam susjeda obitelji iz Sibinja. Zoricu je suprug Drago 18. studenog oko 17 sati dovezao pred bolnicu jer mu je rekla da je zove neka žena da se vide na desetak minuta. Izašla je iz auta i otišla se naći s njom, a on je izašao zapaliti cigaretu i pratio je pogledom. Vidio je da razgovara s nekom ženom, a zatim su otišle prema drugom kraju bolnice, prema parkiralištu preko puta tržnice. Čekao ju je do 22 sata, a zatim otišao kući. Nije se vratila te joj se otad gubi svaki trag.
Svega nekoliko dana kasnije, 22. studenog, policija je uhitila supružnike iz Šumeća, Miju (62) i Slavicu K. (60). Odvjetništvo sumnja da su se odvezli sa Zoricom na još neutvrđeno mjesto gdje su je na neutvrđen način ubili. Mijo i Slavica upoznali su se na jednom hodočašću u Međugorju nekoliko mjeseci ranije.
Mijo je u slobodno vrijeme znao voziti autobuse na kraća putovanja. Mjesec dana prije nestanka, u listopadu 2019. u dva je navrata Zoricu prijavio policiji zbog uznemiravanja. Policija je utvrdila da kaznenog djela nema, a što je bilo kasnije vjerojatno znaju samo njih troje.
Šumećani su pričali da se Slavica onesvijestila od šoka kad im je policija pokucala na vrata. Kako je riječ o starijim ljudima koji nikad nisu kažnjavani boravak iza rešetaka teško im pada. Osobito jer, kako smo doznali, nikome ne dozvoljavaju posjete pa ni njihovim kćerima ni braći. Istražni zatvor određen im je zbog opasnosti da će uništiti, sakriti dokaze ili tragove važne za postupak ili ga ometati utjecajem na svjedoke.
- Nemamo komentara - rekla je njihova starija kći koju smo sreli ispred kuće roditelja u Šumeću. Nešto je razgovorljiviji bio Mijin brat Antun (78).
- Ja sam najstariji od petero braće i dvije sestre i mogu reći da je Mijo stvarno bio poseban. Bio je tako dobre, blage naravi, nikad nije bio da bi mrava zgazio. Tolike godine je vozio autobus ni prekršaja nije imao. Trebao je prije tjedan dana ići u mirovinu, a još je u zatvoru - nije se mogao načuditi Antun. Zoricu ne poznaje niti ju je Mijo spominjao, a nekih tjedan prije uhićenja naišao je u njihovo dvorište i čuo supružnike kako se svađaju.
- Nisam mogao razumjeti što govori Slavica, vikala je i gestikulirala, ali sam jasno čuo njega kako govori da nema ništa s tom ženom. Kasnije sam shvatio da su vjerojatno pričali o Zorici - priča Antun.