Četristotinjak kilograma se proizvede godišnje u cijeloj Hrvatskoj, točnije u Debeljaku kraj Zadra. Goran Pavić (65) jedini je proizvođač lokalne zdrave grickalice, koju neki zovu vučijak ili bučijak. Prodaje se od početka jeseni kroz zimu, sve dok se skromna godišnja proizvodnja ne proda. Za jednu čašu ove neobične žute grickalice vrlo blagog okusa izdvojit ćete dva eura, za dvije čaše tri eura, a za tri čaše - četiri eura. Računica je ovdje prilično jednostavna - što se više kupi, popust je i veći kod prodavača.

- Učijak se pojavio između dva rata na ovim prostorima, tad su ga sadili otočani iz mjesta Lukoran. Pretpostavlja se da je s pomorcima došao iz Portugala jer se tamo i danas služi u barovima u zdjelicama na šanku. Kako ni kod nas, tad ni tamo nije bilo ni čipsa ni slanih štapića, grickalica uopće, koje bi se prodavale. Na lokalnim okupljanjima i feštama ljudi su prodavali upravo učijak. Primjerice, u pedesetima se masovno konzumirao na košarkaškim utakmicama između lokalaca na otoku Ugljanu, kad u ponudi nije bilo kokica - rekao je Goran koji zasadi lupinu na jesen, pobere plodove i u moru drži žute bobice kako bi dobile neobičan okus.

Do kraja osamdesetih učijak se kupovao na nadaleko poznatoj zadarskoj pijaci, kad su ga donosili otočani. Međutim, u devedesetima je jednostavno pao u zaborav, pa je Goran odlučio pronaći recept i sačuvati ga za buduće naraštaje.

- Jedna nadaleko poznata Lukoranka koja je, mislim, još i živa otkrila mi je kako napraviti najbolji. Teta Vilma ga više ne uzgaja jer je u poznim godinama, ali je njen recept ovako živ i mnogi koji priđu mom štandu ga kupuju jer ih vraća u neko drugo doba. Moji kupci su većinom stariji ljudi i stalni su kupci. Koliko napravim, a to je malo, prodam u nekoliko mjeseci i to je to - objašnjava Goran.

Svaki dan tako Goran osvane u Zadru iz desetak kilometara udaljenog Debeljaka. Mijenja lokacije na kojima prodaje neobičnu slanu poslasticu, a kaže da nije ni sve u trgovini. Naime, kupci znaju napamet dane na kojoj se lokaciji prodaje i uvijek mu kažu da kupuju kako bi se zadnja proizvodnja održala, a da bi se mlade zainteresiralo za unikatno jelo na ovim prostorima.

Inače, učijak se službeno naziva lupina i uzgaja se na kontinentu za stočnu hranu, ali se ne konzumiraju plodovi koji su, kad su svježi, gotovo pa nejestivi. Tek čuvanjem u moru, ispiranjem i nekim drugim tajnama u obradi dobiva konačni okus, koji je potpuno nepoznat izvan granica Zadarske županije. 

Godišnje se proizvede 400-tinjak kilograma

Ova lokalna grickalica prodaje se od početka jeseni do zime, odnosno dok se ne rasproda. Godišnje se proizvede samo 400-tinjak kilograma. Učijak je s pomorcima vrlo vjerojatno došao iz Portugala.