Luganiga je neizostavno jelo blagdanske trpeze u Krešimirovu gradu. Tradicionalna kobasica, specifičnog miksa začina i mirisa, prema nekim navodima, već nekoliko stoljeća se proizvodi u šibenskim mesnicama, a priprema se i pravi samo za Badnji dan. 

 POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video Video: 24sata/pixsell

Do kuhinja Šibenčana stigla je iz Italije, no brzo se udomaćila. Najstariji pisani spomenik luganige potječe iz 1754. godine, iz Dnevnika kavane i gostionice Petra Vidija, dok je listu začina i omjere za ovaj specijalitet zapisao 1922. godine prvi dalmatinski kobasičar Vinko Novaković. 

Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL Ipak, rijetko koji mesar u Šibeniku će otkriti pravi recept ovog specijaliteta, dok je sama priprema zahtjevna, a time i posebna. Čiste se i peru crijeva, janjeća ili ovčja, dok izvorni stari recept kaže da se smjesom mljevenog svinjskog i janjećeg buta ipak pune tučja crijeva. 

Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL Ono što čini ovu kobasicu posebnim jesu začini, i to njih čak desetak, čija kombinacija daju luganigi jedinstven okus i miris. Limunov sok, naribana kora limuna, papar, korijander, cimet, sok češnjaka pa i klinčić, muškatni oraščić i razne mirodije čiji je omjer ipak ostaje čuvana tajna svakog mesara, a slažu se, najvažnija je kvaliteta mesa.

Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL Njihov opojni miris kao da nagovještava blagdanski ručak, a Šibenčani kažu da baš ona 'miriše na Božić'. Cijela kuća zamiriše na Badnjak kada se skine poklopac s lonca sa goveđom božićnom juhom u kojoj se kuhaju. Iako se najčešće poslužuju upravo kuhane u bistroj juhi, autohtone luganige dugačke desetak centimetara često ih se mogu naći i dimljene.