Otkrili smo dvije izmjene u ‘potpisu’ virusa, koje ne postoje u bazi podataka pohranjenih sekvenci iz cijeloga svijeta. Uzorak je jako intrigantan, pokazuje dvije nepoznate izmjene na šiljku proteinu, koje još nigdje u svijetu nisu opisane. Možda je riječ o novoj, hrvatskoj varijanti virusa, ili nečem drugom, znat ćemo idući tjedan.
POGLEDAJTE VIDEO:
Otkriće je to dr. sc. Olivera Vugreka, voditelja Laboratorija za naprednu genomiku Instituta “Ruđer Bošković” i njegova mladog tima, piše sutrašnji broj Expressa.
Oni su prvi u Hrvatskoj, još prošlog proljeća, prvi i sekvencirali korona virus, odnosno analizirali njegov genski “potpis”. Sad su, moguće, pred otkrićem neke nove varijante virusa, koju su otkrili na uzorku zaražene osobe iz Zagreba. O njoj niti simptomima ne znaju ništa drugo, bitno im je samo da je osoba, kako to pojednostavljeno kažu, “jako pozitivna”, odnosno da u sebi ima visoku koncentraciju virusa.
Idući tjedan nastavljaju s istraživanjem, nažalost pokvario im se jedan od uređaja za sekvenciranje pa čekaju popravak, ali pouzdano znaju da su na tragu nečeg novog, još neopisanog.
Svi znanstvenici u svijetu koji sekvenciraju virus, odnosno “čitaju” njegov potpis u svojoj državi, podatke ubacuju u zajedničku, svjetsku bazu koja je dostupna i ostalima. U bazi ovakve promjene, kakvu su pronašli na “Ruđeru” - nema.
- Vidjet ćemo što će to biti i ima li još takvih slučajeva, kao ovaj jedan. Možda je riječ o mutacijama koje postoje samo u tom uzorku, odnosno samo u toj zaraženoj osobi i nisu se dalje širile, ali to još ne znamo sigurno - zaključuje dr. Vugrek. Može, dakle, biti specifična hrvatska varijanta, ali i ne mora. Prije gotovo godinu dana njegov je tim prvi “raskrinkao” virus i otkrio da Hrvatskom kolaju austrijska i talijanska varijanta, za koje je znanstvenik sad uvjeren da su iščezle i da već dominira britanska inačica. Nije isključeno da će britansku izbaciti neka još dominantnija. To nisu novi sojevi, pojašnjavaju nam stručnjaci, nego varijante soja SARS-CoV-2. Britanska, južnoafrička, brazilska, sad i češka te njujorška varijanta su inačice istog soja. Nasreću, novog soja korone još nema. Varijante se brže šire, ali ne uzrokuju teže simptome, a soj to može.
Da bi se promjenu na virusu prozvalo novom varijantom, treba unutar neke populacije postojati više uzoraka koji je potvrđuju. Osim toga, mora se “udomaćiti” na nekom području te da se udio zaraženih tom varijantom u ukupnom broju zaraženih na tom području povećava, pojašnjava prof. dr. sc. Kristian Vlahoviček sa Zavoda za molekularnu biologiju zagrebačkog PMF-a, koji također radi na sekvenciranju korona virusa. Kolokvijalno se zato varijante nazivaju po državama u kojima su prvi put potvrđene, kaže, i nema pravila koliko slučajeva mora biti da bi se neka mutacija na virusu nazvala novom varijantom. Neke iste mutacije su zabilježene istovremeno i na britanskoj, brazilskoj i južnoafričkoj varijanti, mutacija 484.
- Prije dva tjedna smo na ‘Ruđeru’ otkrili mutaciju prisutnu i u brazilskoj i britanskoj i južnoafričkoj varijanti korona virusa. To je aminokiselina u proteinu šiljku virusa na mjestu 484, pa se tako i zove - mutacija 484. Spike protein ima oko 600 aminokiselina, ova je varijacija na 484. i svima je zajednička. Nastala je unatrag godinu dana i zahvaljujući njoj je virus virulentniji, tj. brže se širi i otporniji je na cjepivo - kaže dr. Vugrek.
Tvrdnju da sad prevladava britanska varijacija potkrepljuje činjenicom da su na “Ruđeru” prošli tjedan sekvencirali virus obitelji iz Krapine koja ima britansku varijaciju, a deset dana prije toga je britanski virus tek otkriven u Hrvatskoj. Za sekvenciranje je ključna aparatura koja očitava sva “slova”, čitav popis genoma virusa. Svaki virus ima svoj “potpis” od 30.000 slova, a korona se unatrag godinu dana mijenja u jednom do dva slova mjesečno. Znanstvenici uzimaju uzorke oboljelih i potpise tih virusa uspoređuju s originalom iz Wuhana i ostalima iz svjetske baze podataka, i tako dolaze do otkrića odakle je koji virus, odnosno njegova varijanta stigla, kako se mijenja, kamo ide...
Nije isto postoji li virus u jednom “domaćinu”, u kojem će vjerojatno ostati isti, ili u 200 milijuna njih, u kojima će se širenjem mijenjati, pojašnjava dr. Vugrek. Zato su i cjepiva manje efikasna nego u slučaju originalnog virusa, za koji su rađena, ali se, nasreću, mogu prilagođavati. Dr. Vugrek ističe da je nešto lakše prilagoditi mRNA cjepiva, nego ona s adenovirusom - pročišćenim virusom koji se u tijelu ne može množiti, ali naš imunosni sustav diže na obranu protiv prave korone. Ipak, cjepiva nas i u slučaju novih varijanti korone štite od najgorih posljedica - hospitalizacije, respiratora, smrti, pa čak već nakon prve doze. I nakon cijepljenja ćemo, do dovoljne procijepljenosti stanovništva, morati nositi maske, ali će se smanjiti smrtnost i popunjenost bolnica.