Suvremena znanost dokazala je da je Isus bio povijesna osoba, čovjek koji je djelovao u Izraelu te je skončao razapet na križu. Tu nema dvojbi ni nejasnoća, no Kristovo naslijeđe kamen je spoticanja među mnogima. Je li i na koji način uskrsnuo pitanje je duhovne, a ne znanstvene dimenzije. Upravo zato što ne postoje materijalni dokazi ni metoda, eksperiment koji bi potvrdio njegovo iskustvo, ono izmiče granicama znanosti.
– Ipak, bez uskrsnuća nema kršćanstva. Bez toga, on je bio samo dobar čovjek koji je govorio o ljubavi i ubili su ga. Takvih je na tisuće oko nas. Ne smijemo zaboraviti da je Isus bio pravi čovjek i pravi Bog, te da je u bilo kojem trenutku mogao odustati od onoga što je govorio, sve povući, ne predati se to jutro svjetini ili sići s križa i izbjeći smrt.
No on se dragovoljno žrtvovao, objašnjava prof. Ivan Karlić, pročelnik katedre dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Teološka misao do 20. stoljeća nije se baš mnogo bavila povijesnim okolnostima Isusove smrti, pa su tek tada suvremeni teolozi počeli istraživati na koji način je Isusov način života bio povezan s osudom i smrtnom kaznom.