Nemaš dugu kosu, mala daj se ubij. Kakve su ti to fotografije, droljo? Budeš li se približila mom dečku, požalit ćeš što si se rodila... Noge ću ti polomiti, kučko! Svakog dana tisuće tinejdžerki u Hrvatskoj ovakvim se riječima koriste pri dopisivanju na internetskoj društvenoj mreži Ask.fm. Bujice uvreda, prijetnji, ponižavajućih poruka sipaju jedna drugoj, a ubace se tu i dečki. Zbog takvih se riječi, ubila jedna curica u Hrvatskoj prije dva tjedna, nije mogla podnijeti uvrede i ponižavanja. Na Facebooku pak bolesni i ljubomorni anonimci objavljuju fotografije cure iz Vinkovaca i Županje pa ih proglašavaju “droljama” i “kurvama”. Hrvatska policija ne vidi nigdje nikakvo kazneno djelo, a od bilo kakve odgovornosti pošteđeni su i kreatori Facebooka, pa i najnovije mreže Ask.fm. Ovu potonju su pokrenuli Latvijci i njome omogućili da se djeca vrijeđaju i ponižavaju posve anonimno, bez ikakvih ograničenja ili kontrola. 

U proteklih šest mjeseci, od Irske i SAD-a do Hrvatske i Latvije, zabilježeni su deseci samoubojstava dječaka i djevojčica koji nisu mogli podnijeti vrijeđanje na stranicama Ask. fm. Kad su se, nakon strašnih ponižavanja na toj stranici jesenas u Irskoj ubile 15-godišnja Ciara Pugsley i 13-godišnja Erin Gallagher, njihovi mediji su prozvali autora i vlasnika te društvene mreže, Latvijca Marka Terebina, zaključivši kako je i nezreloj djeci dao poligon za najokrutnija iživljavanja, anonimna i oslobođena bilo kakve odgovornosti. On im je, pak, odgovorio: “Naravno da postoji problem zlostavljanja na mrežama. Ali, čini se da je ovaj problem zasad samo specifičnost Irske i Britanije. Nema primjedbi iz drugih zemalja. Čini se da su djeca okrutnija u Irskoj i Britaniji...”

Terebin: Kucate na pogrešna vrata

No brzo se ispostavilo da je već tada Terebin bio posve u krivu. Pošast dječjeg zlostavljanja, ali i samoubojstva zbog uvreda na njegovoj mreži, širila se Europom i SAD-om. U prosincu se na Floridi ubila 16-godišnja Jessica Laney, a onda su uslijedili i deseci drugih slučajeva, od Kanade do Italije, u kojima je bilo zajedničko čak i nagovaranje vršnjaka da počine samoubojstvo: “Možeš li se već jednom ubiti, molim te”, pisali su na internetu vršnjaci Jessici Laney... Zbog zlostavljanja na internetu u svijetu svake godine 19.000 tinejdžera pokuša samoubojstvo, a njih 4000 to i učini, stoji u podacima američke organizacije PSA Stop Bullying. Terebin se i danas brani kad prozivaju njegovu mrežu da nema ni minimalne sustave zaštite i kontrole, barem poput Facebooka: “Kucate na pogrešna vrata. Morate pogledati malo dublje i vidjeti korijen problema. Nije riječ o mreži ili internetu, problem je obrazovanje, odgoj, moralne vrijednosti koje prekasno prepoznajemo. Ask.fm je samo alat koji pomaže ljudima u komunikaciji, baš kao i bilo koja društvena mreža, kao telefon, mobitel ili SMS, papir i olovka...”

Problem nije internet, problem su obrazovanje i odgoj, kaže Terebin

No je li Latvijac posve u pravu? Djelomično jest, jer bilo je i slučajeva samoubojstava djevojčica koje su vršnjaci zlostavljali, šaljući im uvredljive i ponižavajuće poruke SMS-om, na primjer. Pa ipak, okolnosti samoubojstva djevojčice iz Hrvatske i desetaka drugih samoubojstava širom svijeta povezanih s mrežom Ask.fm zapanjujuće su slične. Uvrede i poruke su gotovo identične. Na žalost, problem na sličnoj razini ignoriraju i policije različitih zemalja, zakonodavci, pravosuđe... Društvena bi se mreža trebala tretirati kao mjesto zločina, poručivali su američki kriminalisti nakon samoubojstava djece u SAD-u. 

Nema dvojbe da većina roditelja u Hrvatskoj uopće nije svjesna opasnosti s kojom se suočavaju njihova djeca pri korištenju društvenih mreža. U poštanski pretinac na Facebooku, na primjer, djeci poruke mogu poslati potpuno nepoznate osobe, vršnjaci, ali i mnogo stariji ljudi posve sumnjivih namjera. I ponekad se ne zna što je gore... Zagrebačka srednjoškolka, učenica prvog razreda ugostiteljske škole, bila je žrtva internetskog nasilja, znanog i kao cyberbullying. Ona i ne skriva kako su uvrede i ponižavanja na internetu zapravo svakodnevica djece u Hrvatskoj!

'Baš je lako nekog osramotiti na Facebooku'

- Uvredljive poruke uglavnom se razmjenjuju među djevojčicama. Dječaci se s time ne zamaraju previše. Znate, čak se 90 posto mojih vršnjakinja maltretira putem interneta, najčešće zbog ljubomore, fizičkog izgleda ili ljubavi. Kad se neku djevojčicu želi osramotiti, povrijediti ili izbaciti iz društva u kojem se kreće, često se na Facebooku osnuje grupa namijenjena njoj. Primjerice, ‘M. M. je najveća k.... naše škole’ i tome slično, koju potom ‘lajkaju’ oni koji djevojčicu ne podnose - govori nam djevojčica. U tim se trenucima, dakako, ne razmišlja o posljedicama koje takvo ponašanje može izazvati. Nema razgovora oči u oči... 

- Kad se sretnete s onim koji vrijeđa, ili koga se vrijeđa, tada se uglavnom samo šutke prolazi. Ali kad sjednete za računalo i priključite se na neku od društvenih mreža, krenu uvrede - priznaje srednjoškolka. Internetsko nasilje, tvrdi, nerijetko kreće već u šestom, sedmom razredu osnovne škole. Koliko će trajati ovisi o onome tko poruke piše i njegovu zdravu razumu. U posljednje vrijeme djeca sve više koriste manje poznate društvene mreže. Razlog? - Pa na Facebooku je previše roditelja koji nas mogu špijunirati- kazuje djevojčica.

Poruke koje su uništile živote

Za latvijsku društvenu mrežu Ask.fm, koja je zbog samoubojstava djece u Irskoj, Britaniji, Americi- a sada i Hrvatskoj- vrlo ozloglašena, većina roditelja nikad nije ni čula. Djevojčici iz Zagorja su uvredljive poruke vršnjaci pisali na toj mreži. S okrutnošću nisu stali ni nakon njezine smrti. Tako su se ponašali i zlostavljači djece koja su se ubila u Americi. U Irskoj su na stranicama mrtve Ciare Pugsley napisali: “Neka se ubila”. Dr. Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba govori da je djeci lakše biti iskren, ali istodobno i agresivan kad s drugom osobom izravno ne razgovaraju.

- Onaj koji vrijeđa ne vidi lice djeteta kojem upućuje uvredljive poruke. Ne čuje njegov glas i ne vidi njegovu bol. Zbog toga ima manje suosjećanja i samo nastavlja vrijeđati - objašnjava Buljan Flander pa napominje da je snaga pisane riječi mnogo veća od izgovorene, jer žrtva svaki put iznova može pročitati prijetnju ili uvredljivu poruku koja joj je upućena. Tinejdžerima je jako važno što drugi misle o njima, pa uvrede, koje su vidljive i dostupne svima, mogu ostaviti nesagledive posljedice. Internetsko nasilje treće je u rangu najčešćih razloga samoubojstava djece. A u posljednje dvije godine na Hrabrom telefonu se drastično povećao broj suicidalnih poziva!

Onaj koji vrijeđa ne vidi lice djeteta, kaže Buljan Flander

- Najveći broj poziva koje primamo tiče se zlostavljanja i nasilja među djecom - kazuje nam Sandra Tolić, iz Savjetodavne linije za djecu - Hrabri telefon. Djevojčica (13) nazvala ih je jer je vršnjaci iz razreda već dulje fizički i psihički zlostavljaju. Sve je počelo u 5. razredu kad su je počeli zvati štrebericom jer je imala dobre ocjene. Govorili su joj da je klempava i ružna. Djevojčice iz razreda ogovarale su je, ne želeći se družiti s njom. 

Sve to, kako je ispričala djevojčica, predvodi jedna “popularna” djevojčica iz razreda, omiljena među nastavnicima i drugim učenicima. - Nazvala nas je jer je zlostavljanje uzelo maha. Na Facebook su joj počele stizati poruke da će je premlatiti ako ih bude tužila roditeljima ili školi - rekla je Tolić i dodala da se djevojčica počela povlačiti u sebe, i razmišljati o samoubojstvu. Zgrozilo ih je kad im je djevojčica otkrila i da su dječaka iz njezine škole istukli, a snimku nasilja objavili na Facebooku. Samopouzdanje djece toliko je srozano da si zbog vrijeđanja na internetu sada sve češće režu ruke, bedra. Najčešće to čine žiletom ili oštricom šiljila. Dr. Buljan Flander tvrdi da su tinejdžeri u posljednje vrijeme sve manje tolerantni jedni prema drugima, a veliku odgovornost za to ima okolina u kojoj odrastaju.

Od malih nogu djeca dobivaju poruku da su popularni oni ljudi koji su nasilni i seksualizirani. A tinejdžerima je važno upravo to, da budu popularni i da ih vršnjaci prihvate. Način na koji će do doga doći, zna bit neprimjeren - rekla je psihologinja. I dok su nekad pomoć najprije tražili roditelji zlostavljane djece, sada je sve više roditelja nasilne djece koji traže pomoć stručnjaka, jer - kako će neki reći - “ne mogu urazumiti vlastitu djecu i s njima doći na kraj”.

Važno im je samo da su popularni

- Roditelj je taj koji djetetu mora postaviti pravila ponašanja i predočiti mu posljedice koje izaziva njihovo nepoštivanje - dodala je. S dječjom nasilnošću susreću se i učitelji i pedagozi u školama. Alma Rovis Brandić, socijalna pedagoginja jedne zagrebačke osnovne škole, tvrdi da je uvijek iznova iznenade riječi kojima učenici komuniciraju na internetu. 

- Kad vidim na koji način razgovaraju i kakve riječi pritom koriste, teško mi je povjerovati da su to ona ista djeca koju uživo svakodnevno doživljavam na nekoj drugoj razini. Nažalost, sigurna sam da smo mi djelatnici škola kao i roditelji, nedovoljno uključeni u taj oblik komunikacije među mladima - rekla je pedagoginja kojoj se za pomoć često obraćaju i roditelji djece koja vrijeđaju i maltretiraju. 

To su roditelji koji prate što njihova djeca rade na internetu. Nedavno je pedagoginju Rovis Brandić nazvala majka koja je potajno ušla u Facebook profil svog djeteta. Šokirala se porukama koje je pročitala. 

- Molila me da zaštitim drugo dijete od grubosti i uvreda koje mu upućuje njezino dijete - dodala je pedagoginja. Roditelji takve djece su očajni i često se ne znaju nositi s problemima svojih tinejdžera. Rovis Brandić tvrdi da su jednake žrtve oni koji vrijeđaju kao i oni koje se vrijeđa, te da svi zaslužuju stručnu pomoć.

Policija ipak ima mehanizme

Anonimnost djeci daje osjećaj moći kao i osjećaj da nekažnjeno mogu kršiti socijalne norme i ograničenja. No to u stvarnosti i nije baš tako. Oni mlađi od 14 godina nisu kazneno odgovorni, što znači da ih se ne može kazneno ni prekršajno goniti, tužiti ili kazniti. Međutim, propisani su načini zaštite kriminalne djelatnosti djece, i to kroz mjere obiteljskopravne zaštite. Policija nakon što utvrdi da je dijete počinilo kažnjivu radnju, o tome obavještava Centar za socijalnu skrb koji provodi postupak i eventualno izriče mjeru nadzora nad djetetom i njegovim roditeljima. Djeca s navršenih 14, a mlađa od 16 godina, kazneno su odgovorna. Ako se utvrdi da su počinila kažnjivo djelo, može im se izreći odgojna mjera (sudski ukor, upućivanje u centar za odgoj, pojačana briga i nadzor). Starijima od 16, a mlađima od 18 godina, uz odgojnu se mjeru može izreći i kazna maloljetničkog zatvora. Postupak prema maloljetniku, za kaznena djela klevete, uvrede ili javno iznošenje osobnih i obiteljskih podataka, pokreće se isključivo na inicijativu Državnog odvjetništva, odnosno privatne tužbe, dok u pretkaznenom postupku informacije i dokaze prikuplja policija. Ali, je li vrijeđanje koje drugo dijete otjera u smrt, u samoubojstvo, kazneno djelo?

 - Djevojčica je pronađena mrtva. Obdukcijom smo utvrdili da se ubila, i tu prestaje policijsko djelovanje u konkretnom slučaju – rekao nam je kratko Zoran Lončar, glasnogovornik PU krapinsko- zagorske, jasno dajući do znanja kako svi oni koji su možda otjerali djevojčicu u smrt neće snositi nikakve sankcije.

Nije htio komentirati razloge djevojčičina samoubojstva, jer je, kako kaže, riječ o maloljetnici... Prilično nemoćno djeluje i vinkovačka policija, koja ne zna što da radi s Facebook grupama na kojima se objavljuju fotografije djevojčica iz Vinkovaca i naziva ih se “kurvama” ili “droljama”.

Nemoćna i neuka hrvatska policija

“Nemojte se igrati detektiva je nas ne možete naći, pa čak ni da Interpol zaposlite. Uzalud vam trud svirači”, poručili su policiji podrugljivo administratori Facebook grupe ‘Vinkovačke ku*ve’, na kojoj su posljednjih dana objavljivali fotografije maloljetnica i tinejdžerica iz Vinkovaca i okolice, izvrgavajući ih javnoj sramoti.

 - Unazad nekoliko dana primili smo desetak prijava građana vezano uz objavu fotografija mlađih djevojaka s uvredljivim komentarima na Facebooku. O svemu smo obavijestili mjerodavno državno odvjetništvo u Vukovaru jer elemenata za kazneni progon po službenoj dužnosti nije bilo. Odvjetništvo je utvrdilo da je riječ o kaznenim djelima protiv časti i ugleda. Međutim za progon počinitelja osoba koja se smatra osramoćenom sama mora podnijeti privatnu tužbu - rekli su iz PP vukovarsko-srijemske. 

Oni bi, kako kažu, smjeli reagirati samo po nalogu Državnog odvjetništva. Tada bi mogli od vlasnika Facebooka zatražiti ukidanje sporne stranice. U protivnom ‘žrtve’ to moraju zatražiti same. Facebook je ipak u utorak kasno poslijepodne ukinuo spornu grupu. Bolesni i nastrani administratori su napisali kako njihove namjere nisu bile sramoćenje djevojaka nego su željeli njihovim “roditeljima otvoriti oči”. No zastrašujuće zvuči i priopćenje vinkovačke policije, koja gotovo opravdava poteze onih koji vrijeđaju cure:

- Važno je napomenuti da su objavljene fotografije djevojaka preuzete s njihovih Facebook profila te da su kao takve bile svima dostupne. Nisu otuđene neovlaštenim ulaženjem u njihova računala. Isto tako, uz fotografije su navedena i njihova stvarna imena pa se ne može govoriti niti o korištenju tuđeg osobnog imena odnosno o krađi identiteta - opravdavaju se policajci. 

Policajci ih još i opravdavaju!

- Svaki korisnik društvenih mreža mora poštovati pravila korištenja i biti svjestan odgovornosti ako zloupotrijebi tuđe podatke, vrijeđa ili kleveće drugoga ili javno iznosi osobne prilike - pojasnila je Buljan Flander.

Nažalost, posve je jasno da naša policija ništa ne zna o istraživanju i procesuiranju takvih radnji, ali i da ne postoji zakonski okvir u kojem bi se takva djelovanja mogla sankcionirati. Ograničeni su, nažalost, i tehnološki alati kojima bi se takve uvrede brisale ili uklanjale. Administratori Facebooka vrlo sporo ili nikako reagiraju na prigovore i prijave. Tako danima nisu skidali snimku djevojke koju su njezini vršnjaci snimali pijanu i tako sramotili na Facebooku, zbog čega se ona na kraju i ubila. Država Italija sada na zahtjev roditelja pokreće istragu protiv Facebooka. 

Ranije je upravo Italija procesuirala šefove talijanske podružnice Googlea koji nisu htjeli ukloniti snimku zlostavljanja hendikepirana dječaka. Irci su pak nakon samoubojstava dviju djevojčica zbog uvreda na mreži Ask.fm tražili od providera da je blokiraju i djeci u Irskoj onemoguće njezino korištenje, ali jasno je da bi se ubrzo našla neka slična društvena mreža koja djeci daje nove, zaštićene i zlostavljačke identitete. Bez ograničenja, bez kontrole, bez sankcija. Za razliku od mnogo poznatijeg Facebooka, Ask.fm funkcionira vrlo jednostavno. Svaki korisnik ima svoju stranicu na kojoj komunicira tako da mu ostali korisnici postavljaju pitanja, mišljenja, izjave, a on na njih odgovara.

Komunikacija je brza i brutalna

Dakako, to je uglavnom anonimno i roditelji vrlo teško mogu otkriti gdje, s kime i kako komunicira njihovo dijete. A komunikacija na toj mreži je brza, brutalna. Djevojčica N. (16) na anonimni upit dostavlja jednu od svojih novijih fotografija. Odjevena je i nasmiješena, nije prekomjerno izazovna. U samo nekoliko sati, biva zatrpana i pitanjima “bi li dala p...u mom tati”, ali dobiva i poruke poput “crkni droljo”. Neki drugi anonimni korisnik šalje joj snimku djevojke koja se samozadovoljava i pita je bi li to radila i ona. U svoj toj komunikaciji razotkriva se i njezin Facebook profil, njezini osobni podaci, pa i neke druge, intimnije fotografije... 

Bi li dala p...u mom tati. Crkni droljo, jedan je od komentara na fotografiju djevojčice

T. (14) učestalo se brani od otvorenih seksualnih provokacija, pa ipak nastavlja dopisivanje s ljudima koji joj se ne predstavljaju. P. (13) pak na traženje dostavlja svoj Facebook profil. Na stranicama je registrirana i M. P. (12), iako Ask.fm u svojim pravilima, na koja se pri registraciji korisnici moraju obvezati, ima da je donja dob za registraciju 13 godina. M. P. (12) naravno da voli govoriti o svojim prijateljima i hobijima i opet joj se, na osnovi onoga što je napisala, ulazi u trag na Facebooku.

Domaći forumi ipak su ugodnije mjesto

Zabilježili smo također i hajke na pojedince po vjerskoj i nacionalnoj osnovi, kao i cirkularne poruke kojima se pojedini korisnici prozivaju kao “pederi”, odnosno “kurve”. Uopće, riječ je o mreži koju vlasnici očito ne drže pod kontrolom moderatora i koja posljedično postaje poligon za sve vrste cyberbullinga i zamke u koje mladi mogu upasti na internetu. Naravno, nije Ask.fm jedino mjesto na kojem tinejdžeri iz Hrvatske komuniciraju, čine to i na domaćim forumima i chatovima, no ondje uglavnom postoje moderatori koji sankcioniraju sve neprimjerene sadržaje. 

Svaki forum koji drži do sebe ima i pojedine topice na kojima su pravila nešto liberalnija, kao svojevrsna brbljaonica za verbalno iživljavanje. Jedna takva na podforumu za tinejdžere na Indexu.hr upravo je najživlja i najposjećenija. Riječ je o topicu “Volite li zapaliti (za sve ljubitelje rumene kadulje”. Osim duhovitih dosjetki poput ilustracija s natpisom “thanks to drugs I can hear colors again” (zahvaljujući drogama opet mogu čuti boje) i čovječuljka iz pradavnog crtića La Linea gdje nedostaje dio bijele linije pa je dopisano “ko je ovdje šmrko”, ima i nešto prostakluka, ali umjereno. O tome da tamošnji moderatori uredno obavljaju svoj posao svjedoče takvi detalji da se na topicu o najljepšem avataru uspjelo nalupati 685 postova, bez posebnih incidenata, i dalje se držati teme.

Lako je otkriti i puni identitet

Surfajući po domaćim mjestima za virtualna druženja tinejdžera, uočava se i to da jako mnogo vremena provode na temama koje odaju istraživanje i traženje svog identiteta. Koliko ste različiti od svojih avatara i profila, kakav je vaš rukopis, razna pitanja o suočavanju s modernim društvom, a nerijetko i teme u kojima se traži psihološka podrška odnosno preispituje vlastita seksualna orijentacija. Jedan od najpopularnijih hrvatskih foruma, Forum.hr, svakako je i među najuređenijim i najsigurnijim mjestima masovne cyber-komunikacije. Međutim, na njemu se, kao i na mnogim drugim forumima, pojavljuje pojava tipična za tinejdžere, kako po nesvjesnosti mogućnosti zloporaba, tako i po težnji boljeg upoznavanja ljudi s kojima se komunicira - topic na kojem se objavljuju osobne fotografije. 

A korisnici koji još manje drže računa o svojoj anonimnosti, skloni su na takvim topicima objavljivati iste fotografije koje su već objavljivali po mrežama poput Facebooka ili Ask.fm. Dakle, često je vrlo lako nekome posredno ući u trag, doznati mu ime i prezime, školu koju polazi, nerijetko čak i broj mobitela. Nedavno objavljena studija američke think-tank organizacije Pew Research Center pokazuje koliko su tinejdžeri ranjivi u svom nastojanju za što boljim društvenim povezivanjem na internetu.