Prvo su pripadnici Islamske države zarobili njenog supruga, humanitarca Škota Davida Hainesa, i potom mu odrubili glavu. Tragediju je stoički podnijela zbog kćeri Athee, da bi joj ubrzo dijagnosticirali i agresivni karcinom dojke. Od operacije se još oporavlja, a Siščanka Dragana Prodanović Haines doživjela je nove drame s potresima koji su porušili Baniju, donosi Slobodna Dalmacija.
Paralelno s razvojem bolesti propala joj je i privatna tvrtka koju je vodila sa suprugom, banka joj je oduzela poslovni prostor u Sisku. Uz kćer, brine se i o teško bolesnoj i polupokretnoj majci.
– Vidite, ovdje je pala komoda u onom najjačem potresu od 6,2 po Richteru. Tada sam bila najsretnija kad sam vidjela da mojoj desetogodišnjoj kćeri nije ništa. Nažalost, psihičke posljedice od svega imat će cijeli život. Srce mi se para kad vidim da ne želi više ući u našu kuću - rekla je Dragana.
Većinu dana, osim kad kiši, provodi na dvorištu, sjede oko vatre, spavaju u autu. Athea je jednu noć pristala prespavati pod krovom kod susjeda, uz uvjet da s njima ide i baka.
- S obzirom da je moja majka tvrdoglava Banijka ratne generacije, k tomu teško pokretna, nagovoriti nju na taj ustupak također je bio pothvat. Nažalost, zbog najnovijih potresa opet spavamo u autima. Jedva i da spavamo – rekla je Dragana. Svi su evakuirani, a društvo joj je sad jedino mačka – iz Kaštel Lukšića.
U studenom 2016. Dragana je saznala da ima karcinom dojke i to progresivni. Prošla je tri operacije, 16 kemoterapija i 25 zračenja...
Dragana je ostala bez prihoda. Imala je tvrtku za distribuciju aparata za pravljenje sladoleda. Nakon smrti supruga nije bilo prihoda, njegova tvrtka, kaže, nije iznijela da imaju pravo na odštetu.
Banka joj je uzela životnu stečevinu, projekt u koji je sve uložila. Sad još razmatra što će raditi. Kaže da će vjerojatno odseliti, pokušati iznova. Za sad ostaje kraj svoje majke koja je teško bolesna.
Ne odustaje od borbe, što za zdravlje, što za život.
Podsjetimo, s Draganom je cijela Hrvatska proživljavala dramatične trenutke kada je njen suprug humanitarac zarobljen, a potom pogubljen. Tada je 2014. za intervju Sky Newsa Dragana drhtavim glasom rekla:
- Nisam kćerkici rekla što se dogodilo, ali sam joj rekla da smo mi cure sad same, da moramo pomoći jedna drugoj i biti si potpora jer nema nikoga drugog da nam pomogne. Pokušavam postići da razumije kako se tata više neće vratiti kući.
Athea je tada imala četiri godine.
Dragana je tada u razgovoru progovorila i o agoniji koju je proživljavala godinu i pol dana dok je David bio u zatočeništvu islamske militantne skupine. U njihove je ruke pao u Siriji gdje je radio za francusku humanitarnu organizaciju.
- Svaki dan je bio izazov. Buditi se ujutro i pitati se trebam li se nadati da će me netko, ili David, nazvati i reći mi da je napokon slobodan, ili hoće li me možda netko nazvati i reći kako se nešto loše dogodilo. A onda sam vidjela video i onaj dio gdje David govori da će biti sljedeći. Toga dana primila sam poziv od Davidova brata Michaela koji mi je rekao: ‘Dragana, više ga ne mogu povrijediti’. Spoznaja da David više nije živ nešto je što me je obilježilo za ostatak života. David je mojem životu dao smisao i učinio ga drugačijim. Sad je Athea moj razlog da idem dalje. Ona mi daje snagu. David bi želio da budem jaka zbog naše kćeri.
U razgovoru se te godine osvrnula i na egzekutore koji su ubili njena muža:
- Osoba koja je to napravila, i ostali poput njega, smatraju sebe hrabrima. No to nije hrabrost. To je kukavički čin . Ubiti nekoga tko ima ruke zavezane na leđima i kleči. Ta osoba nije ljudsko biće. Moraš biti monstrum kako bi učinio nešto takvo.