Popularno “oko sokolovo’’ već šest mjeseci vodi borbu za život nakon bizarne infekcije koju je zaradio u vrtu svoje kuće.
POGLEDAJTE VIDEO:
Mateo Beusan (68) pasionirani je uzgajivač kaktusa koje je donosio s brojnih putovanja još kao sudac i kontrolor. Brinući se o kaktusima, jedan ga je ubo u prst, a Beusan je tim prstom dotaknuo mačji izmet pomiješan sa zemljom. Za nekoliko sati više nije osjećao ruku i završio je na hitnom prijemu dubrovačke bolnice.
- Infekcija je bila toliko jaka da sam skoro umro. Da nisam odmah otišao u bolnicu, vjerojatno ne bih preživio. Infekcija je u par sati zahvatila cijelu ruku, došla je na 2.5 centimetra do limfnog čvora, da ga je zahvatila, danas vjerojatno ne bi ni pričali.... - kaže Beusan i dodaje:
- Prva tri tjedna primao sam tri vrste antibiotika i tri infuzije svaki dan, potom dva tjedna dvije vrste antibiotika i dvije infuzije na dan, i na koncu zadnji tjedan po jedan antibiotik i infuziju. I tek tada sam se uspio riješiti bakterije.
No tu nije bio kraj njegovim mukama.
- Zbog tolikih doza lijekova poremetio mi se tlak, poremetio se rad srca..., ma, sve se iskompliciralo. Zbog toga sam i odgodio planiranu operaciju kralježnice u Dublinu koja me muči od 2000. godine, i zbog koje u zadnje vrijeme nisam mogao ni sjediti, ni putovati, i zbog koje je ‘oko sokolovo’ i otišlo u mirovinu. Evo, baš sam se jučer vratio kući iz Varaždinskih toplica, i ovdje ću nastaviti liječenje i terapije - priča nam Beusan koji je bitku za život je dobio, spasio je ruku, a sada se nastavlja borba za šaku i prste.
- Ruka mi je dugo bila u gipsu pa sam izgubio osjet u prstima. Četiri ću uspjeti nadam se vratiti u funkciju, ali peti, kažiprst, bojim se da je gotov. Na njemu mi je napravljena plastična operacija rekonstrukcije, ali uopće ga ne osjećam, i vjerojatno ga više nikad neću ni osjećati - zabrinut je. Iako su ga mačke i kaktusi umalo stajali glave, Beusan kaže da to neće utjecati na njegove navike u budućnosti.
- Mačke nisu moje nego susjedove, a ni kaktusa se neću riješiti, oni su moja ljubav. Samo ću biti pažljiviji i ubuduće koristiti rukavice.
Moja impresivna kolekcija u najboljim danima imala je 146 različitih vrsta i zahtijevala svakodnevnu brigu. Svaki dan po dva-tri sata sam se brinuo o njima, a sa svakog putovanja kući sam donosio barem po jedan. Nije me bilo sram pozvoniti nepoznatim ljudima na vrata kad bih u njihovim vrtovima vidio kaktus koji nemam. I svi su bili ljubazni, nitko me nije odbio - otkrio nam je.
Dodao je kako danas turisti sa zanimanjem gledaju njegove kaktuse, a oni koji odsjednu u njegovu apartmanu imaju privilegij da ih mogu svaki dan razgledati i fotografirati.
Prvi je kaktus, odnosno njih četiri, donio iz Gvatemale još 2000. godine.
- Posjetio sam Botanički vrt i ostao zapanjen različitim vrstama kaktusa. Morao sam ih kupiti, a uzeo sam i prepariranu iguanu da im pravi društvo. Ta četiri kaktusa još su u mom vrtu, ali iguane više nema. Kad god dođem u neki grad prvo odem na tržnicu ili botanički vrt i potražim kaktus. To mi je puno draže nego otići na službeni ručak. Zbirku u vrtu već odavno ne popunjava sam - kaže i nastavlja:
Kolege suci i delegati iz Hrvatske ili Europe koji znaju za moj hobi uvijek mi donesu nekoliko kaktusa na poklon. Jednom mu je pomogao i kapetan Mossada. Ali tek kad sam mu pokazao fotografije svog vrta i svih kaktusa koje imam. Čak mi je i upakirao biljke u folije i pomogao mi proći rendgen. Premda je cvijeće i biljke teško prenijeti preko granice, nisam dosad imao problema. Kad sam u Uefinu odijelu, ionako me nitko ništa ne pita, nasmijao se hrvatski sudački ekspert.
Njegov dom u Dubrovniku tijekom godina postao je “Kaktusgrad”, plastenicima na četiri terase pokrio je više od 100 kvadratnih metara prostora.
- Najviše sam imao 146 kaktusa, i to sve različitih vrsta, no jedne zime hladnoća ih je prorijedila, uginulo ih je pedesetak. Nekoliko dana padala je kiša, a onda je dva dana bilo minus 4 stupnja i nisam mogao ništa učiniti. Najviše mi je žao kaktusa kojeg sam imao čak 14 godina. Imao je pet metara i bio je težak 300 kilograma. Preko ljeta je znao procvjetati... Ah, da samo znate kako lijepo izgleda tih 300 i više žutih cvjetova – zaneseno priča Beusan, koji je na hobi potrošio vrlo mnogo novca.
- Mislim da sam potrošio više od 10.000 eura. Najviše sam platio za ‘svekrvinu stolicu’, koštala me 1000 eura. Vozio sam je automobilom iz Grčke. Imam i jedan kaktus koji procvjeta jednom godišnje tijekom jedne noći. Supruga i ja se budimo u dva u noći da bi to vidjeli. Imam i kaktus od šest metara i s vjerojatno 350 kilograma - priča Beusan.
Iako su nogomet i suđenje njegov život, utakmice na žalost više gotovo da i ne gleda.
- Zbog problema s leđima uglavnom ležim, a kad legnem, brzo zaspim. Od finala SP-a u Rusiji pogledao sam samo dvije-tri utakmice. Nadam se da će i ovoj mojoj muci ubrzo doći kraj, da ću ozdraviti i opet moći uživati u kaktusima i nogometnim utakmicama, kako sam i planirao u mirovini – zaključio je Beusan.