Više od 57.000 mentalno bolesnih ljudi u Indoneziji barem jednom u svom životu bilo je vezano, a oko 18.000 ih je trenutno u okovima. Iako su tamošnje vlasti još 1977. zabranile vezivanje kao način ophođenja s mentalno bolesnima, ta se praksa zadržala u brojnim institucijama, pokazuje izvješće Human Rights Watcha pod nazivom 'Living in Hell: Abuses against People with Psychosocial Disabilities in Indonesia'.

U Indoneziji jedva da postoji svijest o mentalnim bolestima i ljudi imaju mnogo predrasuda. Često se vjeruje da su mentalne bolesti rezultat grijeha ili prokletstva odnosno da su bolesni takvi jer opsjednuti zlim duhovima ili vragom. Zbog toga će obitelji, prvenstveno u zabačenim siromašnim područjima, pomoć prvo potražiti od vračeva. Ako to ne uspije, bolesne će zaključati i vezati, iako u mnogim slučajevima bolesnici nikad nisu bili skloni nasilju.

Mali broj mentalno bolesnih ima priliku biti smješten u bolnicama i drugim institucijama za mentalno bolesne. Naime, u čitavoj Indoneziji, koja ima 250 milijuna stanovnika, postoji samo 48 psihijatrijskih bolnica, većinom u urbanim dijelovima. Uvjeti u njima su različiti, a uglavom su daleko od humanih.

Bolesne se drži u kavezima ili pretrpanim prljavim sobicama u koje jedva da dopire danje svjetlo. Na svega nekoliko metara zatočeni bolesnici jedu, spavaju i obavljaju nuždu. U nekim institucijama bolesnima nije dopušteno tuširanje, umjesto toga jednom dnevno na njih izliju kantu vode. Većina ih je pothranjena, napola gluha ili slijepa.

Osim vezivanja, mentalno zaostali suočavaju se sa svakojakim vrstama zlostavljanja - seksualnim nasiljem i elektrošokovima. Situacija je posebno teška za žene.

Bolesni koji su godinama držani u takvim uvjetima jedva da funkcioniraju. Mnogi od njih više ne pričaju, a često zbog pothranjenosti i atrofije mišića ne mogu ni hodati.