Tekst je izvorno objavljen u serijalu Povijest zlatne mladeži 2018. godine
Hrvatska je zlatna mladež u zoru novog doba - sredinom devedesetih - izgledala bitno drugačije od današnje. Socijalizam, iz kojega je društvo tek izašlo, njegovao je ideale rada, obrazovanja i skromnosti, pa je tranzicija prema novim vrijednostima, u kojima će blještavi statusni simboli postati najvažniji ili jedini kriterij uspjeha, još bila u začetku. Ferarije i Masseratije još nitko od zlatne mladeži nije vozio, turbofolk je izazivao gađenje, bogatstvo se smatralo legitimnim ako je stečeno radom ili naslijeđeno... Doduše, u to je doba već postajalo važno voziti BMW ili Mercedes, imati mobitel - onda su bili veliki kao cigla - a bijeli je prah, onda kao i danas, bio droga uspješnih koji su počeli stvarati prva "carstva". Već tad se u stjecanje imutka znala umiješati "božja ruka", kako bi rekao Diego Maradona, kad je nogometni zgoditak postigao rukom.
"Eh, da su bar svi kao moji unuci", znala je tih godina reći Ankica Tuđman, žena prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, osvrćući se na glasine prema kojima je djedova moć krčila put uspjesima Dejana i Siniše Košutića, sinova njene i Franjine kćeri Nevenke, koji su bilježili silan poslovni uzlet. Dejan je, doduše, bio puno ambiciozniji i puno uspješniji: već sa 26 godina on je postao suvlasnik Kaptol banke koju je osnovao 21. veljače 1996. godine, pa je dugo vremena kotirao kao najmlađi vlasnik banke "na ovim prostorima".
U biti, bila je riječ o štedionici Kaptol, koja je vremenom prerasla u banku. Drugi važan suvlasnik banke bio je Hrvoje Petrač, koji je imao 30 posto vlasništva. Banka je nakon pet godina rada propala, ali Dejan nije. Mladi bankar nedugo nakon djedove smrti nakratko se preselio u rodni Beograd, gdje je osnovao tvrtku za dostavu pošiljki. Već 2002. upisao je i završio magistarski studij na Hanley Management koledžu u Velikoj Britaniji. Potom se usavršavao na Columbia sveučilištu u New Yorku, Varšavi, Torontu, Beču, Ljubljani, Splitu i Beogradu...Današnja "zlatna mladež" to ni ne sanja.
Po povratku u Zagreb počeo se baviti informatičkim konzaltingom koja osigurava velike informatičke sustave, a lista klijenata mu je vrlo brzo nakon osnivanja bila vrlo dojmljiva: među njima bili su Erste banka, Grad Rijeka, Hanfa, Zagrebački Velesajam i MORH. Na internet-stranicama Košutić nikada nigdje nije spominjao da je unuk Franje Tuđmana - doduše, to nije bilo ni potrebno - a s novinarima nije želio razgovarati. Njegov mlađi brat Siniša pokazivao je više odlika "zlatne mladeži" - neko vrijeme bavio se auto trkama, a onda se skrasio u Hrvatskoj gospodarskoj komori, daleko od medija i javnosti.
Nevenku Tuđman je Ćiro zvao 'moja princeza'
Dejanova i Sinišina majka, Nevenka Tuđman - koju je Ćiro Blažević u trenucima nadahnuća zvao "moja princeza" - također je imala akademske ambicije. Nevenka Tuđman pohađala je eksperimentalnu zagrebačku englesku gimnaziju, a u vrijeme političkog uspona obitelji Tuđmana razgranala je prilično impresivno poslovno carstvo: u njemu su bili dućani s elektronikom Netel, proizvodnja korneta, posredovanje u ugradnji telefonskih centrala...No, Nevenka je bila i glavni lik jugoslavenskog "Romea i Julije" - još kao 13.-godišnja "Lolita" (naziv poznatog romana Vladimira Nabokova) strasno se zaljubila u ljepuškastog studenta kemije, Zemunca Stevana Košutića.
Košutić je stanovao u Nazorovoj ulici, koja je i onda kao i danas bila prestižna, statusna lokacija, ali neusporedivo skromnija no danas. Premda se nagađalo kako se obitelj Tuđman protivila njenoj vezi sa Stevanom Košutićem, to, kako je otkrila velika istraživačka novinarka Jasna Babić, nije bila istina; prerana udaja kćeri Nevenke omela bi njenu slikarsku karijeru, u koju je otac Franjo, umirovljeni ali ambiciozni general JNA, polagao velike nade. Krsto Hegedušić, veličina hrvatskog slikarstva, entuzijastično je hvalio njene radove, a ni Bela Krleža, žena najvećeg hrvatskog pisca i Tuđmanova prijatelja, nije bila ravnodušna prema njima pa je Tuđman u kćeri vidio veliki slikarski potencijal...
Nevenka Tuđman bila je 'oporba' svome ocu
Nevenka Tuđman svom se ocu, međutim, suprotstavljala tako kako mu se nikad nitko u životu nije suprotstavljao: on takvu "oporbu" kao što je kćer Nevenka nikad nije imao. Kćer je od 13-e do 18 godine patila za Košutićem, a onda se, pod okriljem noći, iskrala iz vile u Nazorovoj i otišla u Zemun. Obiteljska svađa okončana je kad je, nekoliko godina kasnije, Nevenkin brak propao pa se razmetna kćer vratila u obiteljski dom. Politički uspon njenog oca djelovao je poticajno po njenu karijeru: Nevenka - koju su svi u obitelji zvali Seka - pokrenula je u zgradi MORH-a biznis s tvrtkom Netel, uvozila je elektronske aparate, televizore i drugu tehniku, proizvodila kornete za sladolede... Ipak, lanac poduzeća nije nadživio Tuđmanov odlazak sa scene.
Nevenka Tuđman nije predstavljala klasičnu "zlatnu mladež". Vozila je Mercedes, očito je voljela bogatstvo, imala je velike ambicije, kao i otac, ali se nije pojavljivala u medijima, nije davala intervjue, nastojala biti viđena na špici. Često je, međutim, pratila Predsjednika - na diplomatske domjenke, putovanja u strane zemlje, Sjedinjene Države, Kinu i drugdje. Brat Stjepan također je imao poslovnih ambicija, pokušavao je voditi ugostiteljski biznis, ali nije mu baš išlo, dok je najstariji Tuđmanov sin,
Miroslav, bio lišen poslovnih ambicija.
- Iako nikad ne drži političke govore, iako nikad nije dala intervju i nikad nije nastupila u televizijskim emisijama, Tuđmanova kći, ipak, čini se, obavlja važnu društvenu funkciju. Ona je nesumnjivo ukras predsjednikova imidža: lijepa princeza iz Predsjedničkih dvora. S namjerom ili bez nje, plavokosa Tuđmanova kći u svojim najreprezenativnijim izdanjima neodoljivo podsjeća na Lady D - pisala je Jasna Babić, dodajući kako je njena promjena bila čudesna, možda i rezultat ljubavne, odnosno bračne kalvarije. "Bila je
predivna mlada žena i majka, inteligentna i duhovita, društvena, šarmantna. Plijenila je čarobnim osmijehom ali je bila apsolutno
neambiciozna. Nije ju zanimao ni novac ni karijera. Stevan je bio njezina jedina i životna opsesija. Politiku je smatrala najdosadnijom i najjalovijom temom na svijetu..."
U javnosti se posljednjih godina pojavljivala vrlo rijetko, uglavnom uz Andreja Plenkovića u predizbornim aktivnostima ili na odavanjima počasti pokojnom ocu, kao ove nedjelje na Mirogoju.