Maša se rodila u 27. tjednu trudnoće. Imala je samo 450 grama i niz dijagnoza. U bolnici je provela prvih pet mjeseci života. Maša je sad odlično, a 22. 12. slavi prvi rođendan!.
POGLEDAJTE VIDEO:
Gdje je moja ljubav? Što radiš Mafek? Daj pusu, odzvanjaju poljupci u stanu obitelji Matić u Zagrebu. Maša uskoro slavi prvi rođendan, velik dan ne samo za nju, nego i za mamu Mateju (24) i tatu Marija (28).
- Tek sad se opuštam i polako dolazim k sebi. Ovo mi je najljepši dan u životu, ali i iznimno traumatična godina koju ostavljam za sobom. Iskreno, trudim se što prije zaboraviti strahove i probleme koje smo preživjeli – objašnjava Matea držeći u naručju svoju nasmijanu djevojčicu. Maša je stigla na svijet 22. prosinca 2017. godine u 27. tjednu trudnoće. Mama je prije toga dva tjedna bila u bolnici zbog manjka plodne vode, a kad su počeli trudovi, uslijedili su panika i strah. Maša je imala svega 450 grama i bila je životno ugrožena. Uz činjenicu da se rodila prije termina i komplikacije koje dolaze jer joj nisu sazrijeli svi organi, imala je i niz drugih problema.
- Preživljenje takve djece je manje od 90 posto. Rodila se s ranim znacima sepse, upalom koja je zahvatila stijenke crijeva i dovela do nekrotizirajućeg enterekolitisa, odnosno perforacije crijeva - objasnila je krajem svibnja dr. Snježana Gverić Ahmetašević, pročelnica Zavoda za neonatologiju KBC-a Sestre milosrdnice, u kojoj je Maša provela osam dana. Hitno su je odatle prebacili u Kliniku za dječje bolesti Zagreb. Hitni tim liječnika, odmah po dočeku, započeo je obradu.
Stanje je bilo dramatično i nije bilo vremena za gubljenje. Sitnu curicu odmah po prijamu odvezli su u salu na hitnu operaciju.
- Samo zahvaljujući njihovoj i našoj brzoj reakciji Maši smo spasili život. Odmah po pozivu formirali smo tim i sve pripremili. Oprecija koja je uslijedila bila je izrazito delikatna jer su crijeva tako male bebe u milimetarskim razmjerima - nastavio je doc. dr. Stjepan Višnjić, pročelnik Zavoda za abdominalnu kirurgiju u Klaićevoj. Uspjeli su spasiti dio crijeva i tako djevojčici omogućiti kasniji normalan razvoj, a nekrotično tkivo su izvadili. Malena je u međuvremenu dobila upalu pluća, po oporavku je uslijedila operacija očiju, pa ponovljena sepsa, pa kateter u srce, pa rekonstrukcija crijeva...
Maša je u bolnici većinu vremena bila u inkubatoru. Matea je kćer prvi put primila na ruke kad je malena imala dva mjeseca. Zapisala je kako je to bilo 13. veljače, a Maša je tad imala samo 1260 grama. Bila je sićušna, ali osjećaj sreće i ponosa koji je osjećala nemjerljiv. Odlučile su obje kako jedino pobjeda dolazi u obzir. Drugog scenarija nije bilo.
- Uopće ne želim o tome više razmišljati. Iznimno sam zahvalna liječnicima koji su je spasili, ali kad bih u glavi ponavljala taj scenarij, mogla bih jedino poludjeti. Usredotočila sam se na njezin oporavak i ona je sad zbilja odlično. Kad su je u svibnju, nakon 147 dana, konačno otpustili iz bolnice, imala je 2800 grama. Sad smo dogurali do 5300. Liječnica mi je neki dan na kontroli rekla da izgleda poput svakog drugog zdravog djeteta, ima pune obraščiće i ne prestaje se smijati. Nitko ne bi mogao pretpostaviti kakav je užas proživjela - govori Matea dodajući kako joj je prvih tjedana po dolasku iz bolnice oko bebe pomagala baka.
- Dva do tri tjedna uopće nisam spavala. Gledala sam nju dok spava, pratila diše li - iskrena je ona.
Dnevni raspored je popunjen jer svakog dana posjećuju nekog od specijalista koji prati Mašin razvoj. Tako odlaze na vježbe u Goljak, posjećuju kardiologa, gastroenterologa, oftalmologa... Svi su nalazi vrlo dobri i djevojčica je počela dostizati svoje vršnjake. Uči puzati i sjediti, a iako joj riječi još nisu prepoznatlljive, roditelji se nadaju da bi uskoro mogli čuti prvo “mama” ili “tata”.
- Razgovarala sam sa psiholozima koji su mi preporučili da se ponašam normalno, da ne mora sve oko nje biti sterilno i da ne moram za svaku sitnicu u panici trčati u bolnicu. Ona je sad zdrava beba koja voli ljude i buku, voli se smijati i družiti, a najviše od svega voli se maziti s nama – objašnjava mama. Tata Mario, inače konobar u obližnjem kafiću, priznaje kako se Matea puno više od njega bavi malenom. Oboje potječu iz velikih obitelji, pa se nadaju kako će Mafek, kako je zovu od milja, imati još braće i sestara.
- Ja imam petero braće i sestara te sam ih sve nosio, čuvao i presvlačio. Matea ima još dva brata i dvije sestre, tako da smo zbilja iskusni s djecom. Mladi smo i ne želimo da strahovi koje smo proživjeli upravljaju našim životom – govori tata priznajući ipak kako s kćeri najviše voli spavati.
Kao podsjetnik na sve što je preživjela Maša nosi ožiljke na trbuhu i prsima. Matea kaže da će malenoj ostaviti slobodu da jednog dana sama odluči želi li ih ukloniti ili ne.
- Kad su je prvi put operirali, imala je samo 500 grama. Meni je to nezamislivo, da je bila tako sićušna i da je netko u tako malom tijelu uspio popraviti ono što nije valjalo. Većinu vremena u bolnici bila je u inkubatoru. Bilo mi je jako teško, ali kad bih došla u bolnicu i vidjela nju kako se onako sićušna bori, dala bi mi energiju da se borim zajedno s njom. Ona je veliki borac te mi je ulijevala hrabrost i snagu na cijelom ovom putu - zaključila je mama Matea.
Maša je u bolnici provela točno 147 dana, a prvi rođendan je prilika za prvo pravo obiteljsko okupljanje i slavlje jer od njezina rođenja nisu stigli kako treba proslaviti taj veliki dan.
- Očekujemo više od 25 gostiju. Sad ćemo tek moći opušteno s najbližima proslaviti njezin dolazak u obitelj - rekla je Matea.
Mašinu situaciju u svijetu preživjele su još samo dvije djevojčice - Emilia iz Njemačke i Abigail iz Engleske. Ni jedna od njih nije bila u tako teškom stanju kao Maša. Hrvatski liječnički zbor odlučio je dodijeliti posebno odličje liječnicima koji su sudjelovali u Mašinu liječenju. Tim za Mašu, kako su ga nazvali, svoje priznanje će primiti 18. prosinca. Među njima je i docent Višnjić koji ju je prvi operirao.
- Prije svega, sretni smo da je Maša dobro i jako smo zadovoljni. Rodila se četiri mjeseca prerano pa je sad zapravo na razini zdrave bebe od osam mjeseci. Oduševljeni smo njezinim napretkom koji je bolji od očekivanja. Ujedno, ponosan sam što su sustav i struka prepoznali naš rad - zaključio je doc. Višnjić.
- Ponosan sam na liječnički tim iz Klaićeve koji je u suradnji sa stručnjacima iz KBC-a Sestre milosrdnice i KBC Rebro napravio vrhunski i jedinstveni medicinski poduhvat u liječenju male Maše - rekao je ravnatelj Klaićeve dr. Goran Roić.