¸a ja se pitam treba li pomoći, treba, naravno...a evo mog slučaja...muž uplatio lijepu lovu u državni proračun...ja slala nekoliko paketa , svakakvih, pa na red došla i djeca u vrtiću , školi... pakiramo mi svašta, i napise moje devetogodišnje dijete pismo u kojem stoji da tko primi poklon neka se javi, da mu želi biti prijatelj, i naravno da kaže treba li još štogod da se pošalje...dijete mjesecima čeka neki poziv da vidi ima li novog prijatelja....razočaran čeka upoznati nekoga novog...eto....

Da li znate koliko je ljudi iz Čućerja smješteno u, doduše hotelu, ali u malim sobama i to već godinu dana. Kojom tehnologijom je moguće  graditi a da se prije ne sruši i očistiti teren. Graditi bez papira, projekata, građevinskih dozvola. Toga nema  nigdje. Većina u Čućerju je dobila prazne kontejnere a dobar dio vas na Banovini dobili ste stambene kontejnere sa komforom koji niste nikada imali. Nama na kući srušeni su dimnjaci i zabatne stijene (pogledajte još i danas neke kuće u Gundulićevoj kod Elektre stoje tako razrušene) i mi smo ih sanirali iz vlastitih sredstava jer znamo da nema tog novca i vremena koje možemo čekati. Molim vas ne iritirajte više ovaj napaćeni narod  koji je stradao od potresa kao i vi sa zahtjevima koje ni najbogatije države ne mogu ispuniti u kratkom roku.

netkoi iz mase prestanite dijeliti ljude i djecu sami sebi zagorčavate življene