Mesijanski židovi ili 'Židovi za Isusa' čiji su pripadnici, kako se za sada pretpostavlja, bili roditelji nađenih mrtvih tijela beba u općini Ljubešćica je vjerska skupina koja je pokušala prijeći granicu između judaizma i kršćanstva. Prema njima, Isus, ili Ješua na aramejskom, bio je Mesija i umro je za grijehe svijeta. Oni također vjeruju da su Židovi izabrani narod i da se izričiti zakoni Tore, kao što su svetkovanje šabata, praznici i obrezivanje, moraju poštovati i danas. Židovske zajednice u Hrvatskoj koje smo kontaktirali kažu da nisu nikad čuli da oni postoje u Hrvatskoj te da se najvjerojatnije radi o manjoj grupi ljudi. U Americi i u Izraelu su, kažu, prisutni već duže vrijeme, ali i da ih Židovi ne prihvaćaju kao Židove.
Mesijanski Židovi, naime, uključuju Novi zavjet u svoj kanon i vjeruju da postoji predznak i predviđanja o dolasku Isusa u Starom zavjetu. Vjerovanje da je Isus ispunjenje obećanja koje je Bog dao Židovima u Tanachu (hebrejska Biblija), prihvaćaju mesijanski Židovi. Ali za razliku od drugih kršćanskih skupina koje vjeruju u isto, mesijanski Židovi održavaju prakticiranje mnogih zapovijedi iz Tore. Na primjer, vjernici mesijanskog židovstva pridržavaju se odmaranja na šabat, ne konzumiraju svinjetinu i morske plodove te ne slave biblijske praznika poput Sukota i Pashe. Međutim, vjera se ne pridržava rabinskog zakona i izbjegava autoritet Mišne i Talmuda.
Porijeklo mesijanskih Židova može se pratiti unatrag do hebrejskih kršćanskih misija za Židove u 19. i ranom 20. stoljeću. Do 1960-ih i 70-ih godina mesijanski judaizam je dobivao na popularnosti, mnogi su ga poznavali kao "Isusov narod", a na kraju i Židovi za Isusa. Zbog poistovjećivanja mesijanskog judaizma s Isusom, sve glavne denominacije judaizma (ortodoksne, konzervativne, reformatorske i rekonstrukcionističke) odbacile su mesijanski judaizam kao oblik judaizma. Unutar kršćanstva mesijanski judaizam se smatra grupom unutar evanđeoske zajednice, a ponekad se na njih gleda kao posebnu sektu. Različiti kršćanski vođe znali su javno kritizirati mesijanske Židove zbog njihovog agresivnog misionarstva u židovskoj zajednici i zbog lažnog predstavljanja kao Židova. U Izraelu raste zajednica mesijanskih Židova, posebno u selu Yad-Hashmona. Mnogi mesijanski Židovi u Izraelu su izvorni Izraelci koji su u mesijanski judaizam došli kao tinejdžeri ili odrasli. U presudi koju je donio izraelski Vrhovni sud 1989., mesijanskim Židovima nije dopušteno državljanstvo u Izraelu putem Zakona o povratku jer postoji uvjet da ga ne mogu koristiti oni koji su bili Židovi i dobrovoljno su preuzeli drugu vjeru. Međutim, 2008. godine Vrhovni sud presudio je čudnim pravnim zaokretom da, budući da je Zakon o povratku odobren svakome tko ima jednog baku i djeda Židova, mesijanski Židovi koji se ne smatraju halahijski Židovima (tj. njihova majka nije Židovka) dobivaju državljanstvo putem Zakon povratka.
Mesijanske židovske molitvene službe uključuju veći dio tradicionalne židovske liturgije, često uređivane i dopunjene kako bi uključile reference na Isusa. Hebrejski jezik je uobičajen u mesijanskim židovskim zajednicama, a postoji rastući trend uključivanja plesa u njihove službe. Plesovi su u duhu izraelskog narodnog plesa. Iako ne slave Božić i Uskrs, nisu protiv slavljenja kršćanskih blagdana. Kako se židovska Hanuka preklapa s božićnim blagdanima, a simbolikom se može povezati sa svjetlošću i dolaskom Isusa, većina mesijanskih Židova slavi rođenje Isusa upravo tijekom Hanuke.
Danas se procjenjuje da postoji oko 400 mesijanskih židovskih kongregacija diljem svijeta, od 10 do 15 tisuća mesijanskih Židova u Izraelu i s oko 200 tisuća u Americi.