Zatvor Holloway bio je zloglasni ženski zatvor u Londonu u kojem su kazne služile neke od najgorih kriminalki s Otoka. Osnovan 1852. godine, postao je najveći ženski zatvor u zapadnoj Europi i kroz povijest je u njemu bilo zatvoreno mnogo poznatih i politički angažiranih zatvorenica. Isprva je služio kao zatvor za muškarce i žene, no 1903. godine postao je isključivo ženski zatvor.
U kasnijim godinama zatvor je bio kritiziran zbog uvjeta koji su često bili prenapučeni i zastarjeli. Unatoč brojnim pokušajima modernizacije, Holloway je bio kontroverzan sve do konačnog zatvaranja. Godine 2016., zatvor Holloway trajno je zatvoren kao dio šire reforme kaznenog sustava u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Crna udovica iz okruga Durham
Mary Elizabeth Wilson se u dvije godine udala tri puta i sva tri supruga su umrla dok su s njom bili u braku. Na pogrebu zadnjeg supruga, bogatog trgovca nekretninama koji je umro samo 12 dana nakon njihovog vjenčanja, izvalila je bolesnu šalu, kada je pogrebnika pitala hoće li joj dati popust na količinu.
S bolesnim forama je nastavila i nekoliko mjeseci kasnije kada se udala za Ernesta, svog četvrtog supruga.
Nakon svadbe je ostalo nešto kolača i sendviča, a kada su je pitali što da rade s njima, rekla je: "Sačuvajte ih za Ernestov pogreb. Bit će svježi."
Ernest se nasmijao njezinoj 'šali', ali je samo dva tjedna kasnije preminuo. Umro je od posljedica trovanja sredstvom protiv štakora i to nakon što je njegova nova supruga osigurala da će naslijediti njegov bungalov i veliku količinu novca od životnog osiguranja. Možda bi se izvukla sa svim ubojstvima da nije bila tako nesmotrena što se tiče 'perioda žaljenja' za muževima.
Pa se i lokalna policija zainteresirala za njezina vjenčanja koja je odrađivala kao na traci. Ekshumirali su tijela bivših muževa i u nekima su našli velike količine otrova, iako su prve pretrage nakon njihove smrti pokazale da su umrli prirodnom smrću.
Godine 1958., Wilson je proglašena krivom za dvostruko ubojstvo i osuđena na smrtnu kaznu. Međutim, zbog njezine pozne dobi, kazna joj je preinačena u doživotni zatvor. Umrla je 1963. godine u zatvoru Holloway, gdje je i provela posljednje godine svog života.
Djecu gušila i trovale
Amelia Dyer je osuđena 1896. godine u procesu koji je u to vrijeme bio izuzetno praćen po cijeloj državi. Koliko je imala žrtava, vjerojatno se nikad neće doznati...
Bila je jedna od najzloglasnijih serijskih ubojica viktorijanske Engleske, njezine žrtve bile su isključivo djeca. Dyer je radila kao medicinska sestra i babica, ali je ubrzo prešla na tzv. "baby farming" – praksu u kojoj su žene primale novac da preuzmu brigu o neželjenoj djeci ili da ih posvoje. Iako su neka od te djeca doista zbrinjavana, u velikom broju slučajeva takve su žene samo iskorištavale roditelje i potom ostavljale djecu u groznim uvjetima.
Godine 1896., tijelo djevojčice pronađeno je u Temzi, a policija je konačno uspela povezati Dyer s nizom dječjih smrti zahvaljujući porukama i oglasima u novinama koje su pratile njenu potragu za usvajanjem djece. Na kraju je optužena za ubojstvo, priznala je odgovornost za smrt brojne djece.
Pretpostavlja se da je tijekom svoje karijere ubila više od 200 djece, što je čini jednom od najgorih serijskih ubojica u britanskoj povijesti. Dyer je osuđena na smrtnu kaznu, a 10. lipnja 1896. godine pogubljena je vješanjem.
Ubojstva djece kao posao
Amelia Sach bila je britanska ubojica s početka 20. stoljeća, zloglasna zbog serije dječjih ubojstava koja su se odvijala pod krinkom posvajanja i brige za novorođenčad. Rođena sredinom 19. stoljeća, Sach je vodila kuću za trudnice u Londonu, gdje su neudane žene mogle diskretno roditi, a potom predati djecu na "posvojenje“ uz naknadu. Sa svojom partnericom Annie Walters, Sach je obećavala majkama da će se o njihovoj djeci dobro skrbiti i da će ih dati na usvajanje dobrim obiteljima...
Ali to obećanje nije imalo veze s istinom. Pod krinkom posvajanja, Sach i Walters su provodile stravičan plan. Djecu, koja su im predana na brigu, ubijale su trovanjem. Točan broj njihovih žrtava nikad nije utvrđen...
Policija ih je otkrila 1902. godine, dokaza je bilo na pretek... Suđenje je bilo kratko i obje su osuđene na smrt. Pogubljene su vješanjem 3. veljače 1903. godine, postavši prve žene pogubljene u Engleskoj u 20. stoljeću.
Aktivistice, ubojice...
U zatvoru je obješena i 29-godišnja Edith Thompson koja je 1923. godine osuđena jer je svog ljubavnika natjerala da ubije njezinog muža.
Tu su robijale i Emmeline Pankhurst i njezine kćeri Christabel i Sylvia. Bile su političke zatvorenice, aktivistkinje koje su se borile za pravo glasa, odnosno da se ženama da pravo glasanja na izborima. Štrajkale su glađu, pa su ih u zatvoru hranili na silu.
Lady Mosley, lijepa supruga šefa britanskih nacista, imala je drukčiji tretman od ostalih zatvorenica. Njezino pravo ime bilo je Diana Mitford i bilo joj je dozvoljeno da živi u kući na zatvorskom imanju, a druge zatvorenice su joj bile kućne pomoćnice.
Možda najozloglašenija zatvorenicama bila je Myra Hindley, koja je 1965. sa svojim ljubavnikom Ianom Bradyjem uhićena zbog ubojstva pet djece, koja su imala između 10 i 17 godina. Njihovi zločini bili su izuzetno brutalni i uključivali su snimanje i fotografiranje žrtava tijekom mučenja, što je šokiralo cijelu zemlju kad je slučaj izašao u javnost...
Policija je uspjela razotkriti zločine 1965. godine, nakon što je Myrina šogorica slučajno otkrila dokaze o jednom ubojstvu i prijavila ih policiji. Suđenje Hindley i Bradyju bilo je jedno od najpraćenijih u povijesti Velike Britanije, a oboje su proglašeni krivima i osuđeni na doživotni zatvor.
Myra je umrla 2002. u 60. godini u zatvoru...