Josipa Rimac se, kažu naši izvori, u zadnje vrijeme predala bogu, posvetila se kontemplaciji. Cijelo vrijeme u njenim se predmetima, koji baš i nisu bagatelni i neće ih rješavati Strašni, nego Županijski sud, spominjala mogućnost nagodbe. U zamjenu za otkrivanje svega što zna, a zna puno, posrnula bi kninska kraljica dobila manju kaznu. No nagodba je otpala. Rimac, navodno, nije bila zadovoljna veličinom “popusta” koji bi dobila (ponuđeno joj je šest godina zatvora, uz dobro vladanje nakon tri godine bila bi na slobodi). Ta ju je ponuda razljutila, povoljnija nije izlicitirana, a plašila se i što bi se moglo dogoditi poslije. Tužitelji su, čini se, tražili puno, pa je u jednom trenutku posumnjala i u to da je odvjetnik gura u nagodbu iz nekih, njoj nedokučivih razloga. Nakon njenih kolebanja, ljudi u DORH-u su izgubili volju istraživati koliko je daleko, odnosno koliko je visoko dosezala njena hobotnica, pa je stvar propala i Rimac će na sud.