U City Plaza Centru u Zagrebu večeras će se održati dodjela nagrade Ponos Hrvatske.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ove godine u ruke će ju primiti 28 ljudi koji su se svojim djelovanjem istaknuli i napravili pozitivnu promjenu u društvu. Pripreme i probe traju od 11.00 sati, a među nagrađenima prevladava vedra i vesela atmosfera, čak se rađaju i nova prijateljstva.
- Uzbuđena sam oko dodjele i predivno mi je biti među svim ovim ljudima. Zaista se osjećam počašćeno što sam se istaknula među gomilom ljudi koji su stvarno napravili puno predivnih stvari. Kad su ljudi iz moje okoline saznali da sam Ponos Hrvatske, bili su ponosni na mene, a ja sam stvarno bila počašćena - rekla nam je Anita Markuš kojoj su zbog sepse odrezane obje noge. No nije se predala, već svakodnevno svoj život živi sa smiješkom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Sada se priprema za maturu koja ju čeka u lipnju, a na jesen će, nada se, krenuti na fakultet i upisati ono što želi - socijalni rad.
Uzbuđena i vesela je i obitelj Pemper.
- Ovdje ima toliko prekrasnih, mladih i hrabrih ljudi da sam jednostavno fascinirana. Oduševljena sam što sam ih upoznala i što vidim s kolikim se preprekama susreću i kako svaku preskoče i idu dalje. Meni su oni Ponos Hrvatske - kaže Danijela, koja je s mužem Željkom posvojila četvero djece.
POGLEDAJTE VIDEO:
Od kad su dobili nagradu, poruke i čestitke stižu sa svih strana.
- Zovu nas ljudi s kojima se nismo čuli godinama, čestitaju nam i daju podršku. Svi su sretni i ponosni na nas- priča Željko.
Nagrada Ponos Hrvatske odskočna im je daska da dalje nastave pričati o svim problemima u sustavu posvojenja.
- To je neki naš cilj, nastaviti pričati o posvojenju, pogotovo posvojenju teško posvojive djece. Mislim da bi se više ljudi i potencijalnih posvojitelja odlučilo na takav korak kada imaju priliku vidjeti pozitivne primjere i da se stvarno može. Mi smo ovdje da pokažemo da je moguće i naglasimo kako je uz sve, zaista potrebna i veća podrška sustava - zaključuje Danijela.
'Svi imamo obvezu pomagati drugima'
- Uzbuđena sam i jako mi je drago da sam imala priliku upoznati tako jedinstvene ljude. Mislim da je svatko napravio velike stvari iz svog područja i čast je biti u tom društvu - ispričala nam je Ana Alapić, majka koja se dvije godine borila za pravo svih oboljelih na lijek Spinrazu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kaže da ako nam netko pomogne, svatko od nas ima obvezu to vratiti natrag.
- To je neki krug pozitivne energije koja treba kružiti. Mnogi ljudi su pomogli meni i mom djetetu, ne mogu njima vratiti za to što su nam učinili, ali zato mogu nekom drugom olakšati njihovu borbu - kaže.
Zadovoljstvo joj je volontirati u svoje slobodno vrijeme i znati da je svojim doprinosom učinila nešto dobro za druge.
- Nije to nikad bio teret, to je bila moja potreba da se neke stvari mijenjaju. Osobno smatram da se mogu mijenjati i da zajedno možemo puno, a ovo što smo napravili je dokaz - nastavlja.
- Ključno je napomenuti da ja u priči nisam bila sama. Tu su bili i drugi roditelji i oboljeli dvije godine kontinuirano radili da se ta diskriminatorna odluka promijeni i da pošaljemo poruku društvu da takve stvari nećemo tolerirati. Svatko zaslužuje pravo na liječenje i to je Ustavom zagarantirano pravo koje se mora poštivati - kaže.
POGLEDAJTE VIDEO:
Dalje ju čeka volonterski rad u Udruzi Kolibrići i traženje daljnje institucionalne potpore.
- Na puno toga još moramo raditi. Taj status roditelja njegovatelja treba puno više podrške tim roditeljima kao i oboljelima i moramo mijenjati sustav koji je dosta birokratski opterećen i koji je dosta krut. Svaka osoba ima svoje potrebe i zaslužuje podršku društva - zaključuje.
Magdalena Canjuga, djevojčica koja je uz preboljen tumor osvojila i Olimpijsku medalju, jedva čeka stati na pozornicu.
- Osjećam se super, ali sam uzbuđena stati na pozornicu. Malo me sram, no mislim da će sve biti dobro na kraju - sramežljivo nam je rekla Magdalena.
Na Olimpijskim igrama u Moskvi snašla se sjajno.
- Išlo nas je nekoliko iz Hrvatske i puno smo se družili, a s kolegama smo komunicirala na engleskom, pa mi je mama u tome malo pomogla - kaže.
Za sve ljude koji se sada nalaze u teškoj situaciji, poručuje da ju je moguće premašiti.
- Treba se boriti za život - zaključuje.'
'Ovo nije samo naša nagrada'
- Ovo priznanje nije samo za nas, već za sve ronioce koji pridonose čišćenju našeg predivnog mora i svima onima koji se trude očuvati ono što imamo. Drago nam je što drugi prepoznaju naš rada. Samo mi znamo koliko je beskrajno mnogo sati provedeno u organizaciji ovog posla, a najljepši dio posla nam je ronjenje, kada konačno izbacimo sve te loše stvari iz mora - ispričao nam je Marko Lete, splitski ronilac koji već godinama podmorje čisti od smeća.
- S obzirom da je ovaj posao volonterski, nikad nije bio priznat od strane bilo kakve institucije, a dosad su nam samo lokalni ljudi pokazivali zahvalnost. Stoga, ovo je jako velika stvar za nas, da se ovako javno priznaje naš rad. I opet naglašavam - ne samo za nas, nego i za sve ronioce. Definitivno nam je ovo veliki poticaj da idemo dalje i udaramo još jače - ispričao je Matko Pojatina, njegov zagrebački kolega.
Nagradu će večeras primiti i tri žrtve nasilja koje su savladale prepreke i za sebe izgradile novi život.
- Ova nagrada je za sve one koje su proživjele ili proživljavaju slično, ako ne još i gore situacije. Ova nagrada je za sve žrtve nasilja. I nadam se da će ovo biti poticaj svima da ne trpe ono što ne žele - ispričala nam je Đurđica Vnučec Valić.
- Nadam se da će se barem nešto promijeniti, odnosno da će se mentalitet ljudi promijeniti, jer dok god se razmišlja na način 'danas ne možeš ženu malo ni udariti, već zove Plavi telefon', takvo razmišljanje nije prihvatljivo jer nasilje nije rješenje - nastavlja.
- Neke žene ne žele prijaviti zlostavljača jer se boje što će biti dalje s njima... Stoga im želim poručiti - samo hrabro, glavu gore. Što god im u životu ne valja, nek se maknu od toga. Bilo žene ili muškarci, među žrtvama nasilja nema razlike - zaključuje hrabra Đurđica.
Zahvalan što je baš on Ponos Hrvatske, je i Josip Milković.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Drago mi je da su ljudi iz moje priče prepoznali nešto dobro. Velika mi je čast biti nominiran za ovu nagradu i zahvalan sam svim ljudima koji su mi omogućili da danas budem ovdje. Večeras ovu nagradu posvećujem svima koji su mi pomogli da dođem do ovoga danas i koji mi kontinuirano nastavljaju pomagati kroz ove četiri godine - započinje.
Josip je u nesreći izgubio šake, noge i vid. Prije toga završio je Građevinski fakultet, ali to ga nije spriječilo da upiše još jedan. Tako je ove akademske godine upisao studiji Psihologije na Filozofskom fakultetu u Zadru.
- Završio sam prvi semestar, a sada traju pripreme za drugi, dobro mi ide - kaže.
Kolege mu puno pomažu u savladavaju gradiva.
- Tražio sam kako ispuniti svoje vrijeme, ispuniti svoj dan i biti koristan. Smatrao sam da ću pronaći svoj smisao kroz studiranje. Zaokupljen sam učenjem i druženjem i sklapanjem novih prijateljstva. Biti student je stvarno lijep osjećaj - kaže.
Svim ljudima koji se u životu susreću s teškim životnim situacijama poručuje da se ne predaju i ne odustaju.
- Bogu hvala što mi je dao snage da premašim sam sve što me zadesilo. Život je jedan i vrijedan je življenja. Ne treba odustati niti u jednom trenutku koje god nas brige zadesile. Usmjerite energiju u ono što možete promijeniti i na što možete utjecati. Iskoristite vaše nove prilike najbolje što možete i razmišljate pozitivno. Treba se usmjeriti vedrim i pozitivnim stvarima i okružiti dobrim ljudima - zaključuje.
Nedeljka i Vladimir Bocak bračni su par iz Đurđevca koji je kroz godine udomio ukupno 20 djece. To ih veseli, prvenstveno jer mogu pomoći društvu.
- Kroz 22 godine udomili smo 20 djece, to je ipak bilo duže vrijeme. Nije uvijek bilo lako, ali nam je drago - rekla nam je Nedeljka.
Nije isključeno da će udomiti još djece.
- Tu su već i godine, tako da ne znam kako ćemo. Ali svakako, ako će trebati u idućih pet godina, udomit ćemo još koje dijete - dodala je Nedeljka.
Marina Boroz i Ana Munitić su prijateljice iz Splita koje beskućnicima za rođendan peku torte.
- Razmišljale smo kako bismo im još mogle pomoći. Već prije su se radile večere za njih pa smo došle na ideju da bismo pekle torte za svakog od njih.
Kontaktirale su djelatnike Mosta, udruge koja vodi prihvatilište. Složili su se s tim i djevojke su počele s radom.
- Kad smo prvi puta to napravile, bilo je za jednog gospodina. Bio je iznenađen kako mi uopće znamo da mu je rođendan. Ispričale smo mu i od tada je svima jako drago kad tako radimo - rekla nam je Marina.
Djevojke beskućnicima rade torte već tri godine.
Jedan od heroja je i Josip Crljen (38) iz Rude kod Trilja koji je u travnju prošle godine od sigurne smrti spasio djevojčicu koja se utapala u rijeci Rudi. Čim je čuo da se dijete upalo u rijeku, izjurio je iz obližnjeg restorana i bez sekunde razmišljanja skočio u hladnu Rudu.
- Ova nagrada mi puno znači jer sada će moje dijete imati uspomenu na oca, znat će da sam nešto napravio. Nagradu bih posvetio svom stricu koji je imao moždani udar i sad se liječi u Krapinskim toplicama. Sutra mu je rođendan i on mi je poput oca - rekao nam je Josip.
Kaže da se s obitelji djevojčice i dalje čuje te da imaju dobar odnos, nekada popiju piće zajedno.
- U tom trenu, dok sam je spašavao, samo mi je prolazilo kroz glavu kako je trebam spasiti, nisam razmišljao o tome što će se meni dogoditi - poručio je.
Otkrio je da ga i dalje prepoznaju na ulici, no da mu to nikada nije bilo važno. Za kraj smo ga upitali bi li i danas ponovio isto.
- Bez razmišljanja! - zaključio je.
Nagradu Ponos Hrvatske dobitnici će primiti 25. veljače u zagrebačkoj City Plazi. Direktan prijenos može se pratiti na Prvom programu HRT-a u 20 sati. Reportaže o dobitnicima prikazuju se radnim danom u HRT-ovoj emisiji "Dobro jutro, Hrvatska", a možete ih pratiti svakodnevno i u novinama 24sata.