Chloe Jennings-White (57) iz Londona koja živi u Utahu u SAD-u boluje od rijetke psihičke bolesti zbog koje želi biti paraplegičar odnosno paralizirana od struka naniže. Liječnici su joj rijedak sindrom dijagnosticirali 2008. godine i tada su joj predložili da počne koristiti invalidska kolica. 

- Liječnici su me spasili. Kada sam počela koristiti kolica, bilo mi je puno lakše i više se ne pokušavam ozlijediti kako bi bila oduzeta - kaže Chloe koja si je nekoliko puta pokušala slomiti ili oštetiti kralježnicu. 

Htjela je pasti s bicikla i slomiti kralježnicu

Simptome bolesti je počela osjećati kada je imala devet godina. 

- Moja teta Olive je pala s bicikla i ostala nepokretna. Odmah sam sjela na bicikl i pokušala se ozlijediti no imala sam samo nekoliko masnica - kaže Chloe. S deset godina došla je na ideju da nosi proteze na nogama nakon što je vidjela u školi bolesnog prijatelja koji ih je nosio. 

- Proteze sam napravila od komada drveta no nosila sam ih samo kad sam bila sama. Bolest sam tajila čak i svojim roditeljima - kaže Chloe. U školi je bila dobra učenica, a kasnije je studirala kemiju.

- I dalje sam razmišljala o tome da se automobilom zabijem u zid ili da padnem s bicikla i dovršim posao. U 31. godini su joj liječnici dijagnosticirali fibromialgiju odnosno bolove u mišićima.  

- Drugima sam još tajila da želim biti paralizirana. Čak i svojim dečkima. 2006. godine upoznala sam svoju partnericu Danielle (44), a u prosincu te godine sam nakon nesreće na skijanju djelomično izgubila osjet u gornjem dijelu lijeve noge. Usprkos tome i Danielle sam tajila da želim postati paraplegičar - kaže Chloe. Dodaje kako su joj liječnici rekli da će biti oduzeta ako i dalje bude skijala. 

Liječnici su joj predložili da koristi invalidska kolica 

- Odmah sam nastavila skijati. No u travnju 2007. konačno sam se odvažila i sve priznala Danielle. Ona mi je bila prava potpora i nagovorila me da potražim pomoć psihoterapeuta. Dijagnosticirali su mi poremećaj i objasnili mi da nisam ja za to kriva niti itko drugi nego moj mozak jednostavno tako razmišlja. Bilo mi je lakše kada sam saznala da ima i drugih ljudi koji pate od tog poremećaja. Više me nije bilo sram. Obitelj me je podržala i 2008. su mi specijalisti predložili da počnem koristiti invalidska kolica. Ona su za mene dosad najbolja terapija. Koristim ih i po 12 sati dnevno - kaže Chloe koja naglašava kako nije paralizirana no nije ni varalica, piše Mirror. 

- Izabrala sam kolica, ona su mi spasila život - kaže Chloe.