Prateći trendove u arhitekturi i građevinarstvu primijetila sam kako ideja o zelenim krovovima, iako malim koracima, postaje sve više primjenjiva u svijetu. Spoj ekologije i građevinske izvedivosti, koji pritom nužno ima i estetsku vrijednost, jedan je od primjera održivog razvoja.
Prednosti zelenih krovova su toplinska izolacija, zaštita krova od ultraljubičastog zračenja koje ga oštećuje i smanjuje mu vijek trajanja, zaštita od mehaničkih djelovanja (npr. tuča) te zvučna izolacija koja čak i do 40 dB umanjuje buku u unutarnjim prostorijama kuća ili stanova. Zeleni krov proizvodi specijalnu mikroklimu, stoga je zrak u okolini objekta povoljniji za disanje.
Zašto na krovu ne biste imali cvjetnjak, povrtnjak ili travnjak? Drveće i grmlje na krovovima vam je neuobičjeno?
Nije. Mogućnosti su beskonačne. Crijep je skuplji od vegetacije koju možete uzgajati na krovu vašeg doma. A, uzgajati možete bilo što, ovisno o tome koliko pažnje želite pridavati održavanju istoga. Stoga, zeleni krovovi mogu biti intenzivni i ekstenzivni.
Intenzivni krovovi nalikuju na parkove. Vegetaciju intenzivnih krovova čini drveće, grmlje i travnate površine. Održavanje takvog krova je nešto zahtjevnije s obzirom na to da količina supstrata mora biti veća te se za sušnih vremena mora redovito održavati vlažnost takvog krova.
Ekstenzivni krovovi zahtijevaju minimalno održavanje. Najčešće se pritom koriste vrste roda Sedum, koje su otpornije na sušu, vjetar i ostale okolišne uvjete. Iako sedumi ne zahtijevaju mnogo vode, a održavanje takvog krova jednostavnije je od održavanja intenzivnih krovova, ne smije se zaboraviti na periodično obogaćivanje gnojivom te pljevljenjem korova koji potencijalno može estetski narušiti zeleni krov.
O kakvom zelenom krovu će se raditi, ovisi o mogućnosti pojedinca koji želi zeleni krov na svom domu. U svakom slučaju, jednom kada se donese odluka o izgradnji takvog krova, otvara se čitav spektar novih dizajnerskih, arhitektonskih ili ekoloških mogućnosti koje mijenjaju urbane šume betona u zelene površine.