Za Vukovarce je Dunav oduvijek predstavljao život. Na njemu se pecalo, kupalo, uz njega se šetalo, sjedilo, uživalo... Dunav je isto tako bio mjesto uživanja Miroslava Balaža (59) i Gorana Terzića (59), koji su još kao dječarci satima sjedili na obali i čekali da riba zagrize njihovu pecaljku.

“Sjećam se da sam još u osnovnoj školi tražio dozvole za pecanje jer bez toga nisi smio loviti ribu", kaže nam Goran.

“Vukovarci su oduvijek sami pecali ribu koju su jeli. I ja sam to naučio od djeda. On bi od ribe pripremao razne specijalitete, a najveći izazov je bio kako iskoristiti ostatke ribe koju nismo pojeli. Djed je te ostatke iskoštio, usitnio, dodao u njih neke sastojke i potom bismo jeli kobasicu od ribe, koju smo u šali zvali ribasica, pljeskavice, hamburgere...", prisjeća se Miroslav, kojega su ti okusi iz djetinjstva, i sklonost prema riječnoj ribi, cijeloga života tjerali da razmišlja o malo ozbiljnijoj i većoj proizvodnji djedovih ribasica.

Rat je učinio svoje. Morao je otići iz svoga grada i novi dom naći negdje drugdje.

Nastanio se u Poreču, ali srce je ostalo u Vukovaru.

“Prije dvije godine Miroslav mi je došao s idejom da u Vukovaru otvorimo firmu i započnemo proizvodnju proizvoda od riječne ribe. Kako sam ja tad bio na nekoj poslovnoj prekretnici i razmišljao o uzgoju smuđa, saslušao sam njegovu ideju i svidjela mi se. Trebalo je vremena da sve posložimo, da prvenstveno nađemo tim koji će poraditi na recepturi tih proizvoda jer smo bili svjesni da su kobasica, burgeri i ćevapčići od slatkovodne ribe novitet na tržištu i trebalo je te okuse učiniti prihvatljivima kupcima. Tri tehnologa radila su na balansiranju okusa, izgleda i održivosti proizvoda, ali smo na kraju uspjeli dobiti ukusan i zdrav proizvod, bogat bjelančevinama, s čak 85 riba, bez pojačivača okusa, a koji se priprema za samo 15 minuta", govori nam Goran, jedan od vlasnika tvrtke Istar Agro, u sklopu koje na tržište plasiraju svoje proizvode od riječne ribe pod nazivom Panonica.

“Svjesni da je riječnu ribu teško plasirati na tržište jer mnogi ne vole njezin okus, odlučili smo kreirati proizvod koji će okusom tek naslutiti da je riječ o riječnoj ribi, a bit će nutritivno bogat svime što riba daje. U tim se proizvodima okus riječne ribe ne osjeti, a to će ljubitelji riječne ribe odmah primijetiti jer nemate osjećaj da jedete šarana, soma ili štuku. Zapravo su naši proizvodi samo od tolstolobika jer jedino on ima dovoljno masti da proizvod učini ukusnim i povezivim. Ujedno, to nije dunavska riba koju mi lovimo, nego je iz uzgoja s orahovačkih ribnjaka, zato što nama treba samo file, a i stoga što oni jedini imaju količine koje nama trebaju", kaže nam idejni tvorac ribasice Miroslav dodajući kako se prije same obrade riba tretira prirodnim dodacima kojima se uklanja njezin specifičan miris. Potom slijedi iskoštavanje, mljevenje, začinjavanje...

Panonica ima 12 različitih proizvoda koji dolaze u tri okusa - blagi s dodatkom mirisa dima, aromatica je s aromatičnim biljem i maslinovim uljem, a pikant s chilijem, za Slavonce koji uobičajeno vole ljuto.

“Pljeskavice ili burgeri od ribe već postoje na tržištu, tako da to nije novina, no ćevapčići i kobasice su baš naš jedinstveni proizvod. Kobasicama smo posvetili najviše pozornosti jer nam je klasično ovčje crijevo pucalo prilikom punjenja pa je dobavljač morao smisliti nešto novo za nas. Ujedno, kobasice se u našem pogonu rade ručno jer su delikatne za punjenje. Na prošlogodišnjem Adventu smo proveli testiranje okusa među konzumentima te su nakon degustacije burgera reakcije bile odlične", dodaje Goran, kojemu je inače proizvodnja prehrambenih artikala donedavno bila strana jer je završio FER, dok je Miroslav Balaž ekonomist koji je u toj proizvodnji pronašao smisao. U sve su uložili mnogo svoga novca, a našli su i trećeg suvlasnika firme, Franca Freliha iz Slovenije, koji je kao investitor i poduzetnik prepoznao njihovu ideju i odlučio uložiti novac u njihov projekt.

Pljeskavice ili burgeri od ribe već postoje na tržištu, tako da to nije novina, no ćevapčići i kobasice su baš naš jedinstveni proizvod

Grad koji je odbijao predati se postao je simbol otpora

Bitka za Vukovar, najveća i najkrvavija bitka Domovinskog rata, završila je 18. studenog 1991. godine, nakon 87 dana brutalne opsade. Vukovar, grad na istoku Hrvatske, postao je simbol otpora i patnje, a njegovu borbu za opstanak u tom periodu emotivno su i dramatično doživjeli u cijeloj Hrvatskoj. Nakon okupacije grada, koja je trajala do 15. siječnja 1998. godine i procesa mirne reintegracije, uslijedili su strašni zločini: protjerivanje većine nesrpskog stanovništva, ratni zločin na Ovčari, gdje su ubijeni ranjenici i osoblje vukovarske bolnice, te odvođenje tisuća civila u koncentracijske logore u Srbiji. Vukovar je ostao trajni simbol stradanja, ali i neizmjerne hrabrosti te otpora u borbi za slobodu Hrvatske.