U samo nekoliko dana 11 ljudi preminulo je od posljedica prometnih nesreća u Hrvatskoj. Sudski vještak za promet Goran Husinec, koji svakodnevno proučava sudske spise i analizira nesreće, kaže da se za sigurnost moramo pobrinuti svi - država, roditelji, učenici, instruktori i škole.
Pogledajte video
1. Jesu li danas autoškole dovoljne za naučiti voziti? Rade li ondje instruktori dovoljno s mladima?
Poznajem puno vlasnika autoškola i svi se žale da danas cijenu formira tržište. Svatko može odrediti svoju cijenu, a nude i popuste po oglasnicima. Gleda se samo na profit i kako opstati. Cijene su postale toliko male da većinu kandidata nauče voziti čisto dovoljno da prođu formalnosti. Zato ih uče osnovnu tehniku i poštivanje osnovnih propisa. Ne nauče ih svim opasnostima i što ta vožnja krije. Jednako je loše stanje u velikim gradovima i malim sredinama.
Tu imamo i drugi problem, što mi pričaju ispitivači, a to je ako nekog nekoliko puta rušite, oni se žale svim institucijama. Svi smatraju da imaju pravo imati vozačku kao osobnu, a ima nekih koji nisu sposobni sjesti za volan. Rušenje smatraju šikaniranjem, a očito je da nisu shvatili kako greška u vožnji od samo pola sekunde nekad znači smrt. Svi žele što prije proći i što manje platiti.
U autoškolama bi trebali objasniti i da auti sa stražnjim pogonom mogu biti opasni na mokroj cesti. Da bi takvog naučili brzo voziti, vi to morate godinama vježbati. U školi sigurne vožnje vi možete vidjeti kako se takav auto ponaša, ali to se svejedno godinama vježba. Vozač amater to ne može. Mladi su uvjereni da oni rade čuda s tim, a nije im jasno da ako su na suhom su odlični, u jesen postaju opasni.
2. Vozni park Hrvata je star. Može li se to promijeniti i kako bi to utjecalo na sigurnost?
Na starost parka mi kao pojedinci ne možemo utjecati. Mi imamo novca koliko imamo. Treba ukinuti davanja na vozila, jer to što država dobije nametima, višestruko gubi kad pogibaju mladi ljudi u koje su ulagali kroz obrazovanje i druge stvari. Puno više ih košta ako netko od mladih ostane invalid nego što bi proračun zaradio od poreza, zvao se on carina ili trošarina. Također, potpuno je besmisleno da mi kao članica EU imamo bilo kakva ograničenja na kupovanje auta u drugim zemljama. Mi bi imali bolje aute, oni su čišći i moderniji, a mi plaćamo eko poreze. Sad imamo dvostruki mač. Ljudi kupuju manje aute u lošijem stanju i s više kilometara jer jedino takve mogu platiti. Zato treba potpuno ukinuti ili staviti formalna davanja što vodi k manje stradalih.Naravno, ne može se djelovati samo na jednom polju. Treba ulagati i u prometnice i u obrazovanje.
3. Održavaju li ljudi dovoljno svoje automobile? Trebaju li tehnički pregledi biti stroži?
Ljudi održavaju aute najbolje što mogu, a mogu toliko koliko imaju novca. Iluzija je da će kvalitetno održavati aute. Nažalost to nas dovodi u začarani krug i ljudi su zato s razlogom frustrirani. Treba ljude motivirati da mogu lakše održavati svoje aute. To će biti tako da se ukinu davanja na aute i ako se snize cijene rezervnih dijelova.
Tehnički pregledi su dosta strogi- Ako se podvuče strašna crta, odmah ćete eliminirati 20 posto vozila s prometnica. To bi samo dovelo do toga da ljudi voze neregistrirane aute.
4. Imaju li prometne nesreće, u kojima pogibaju mladi, neke sličnosti?
Postoji jedna špranca pogibije mladih. To se svodi na to da jedan od njih ima auto, savladao je neku tehniku vožnje i koristi se s tim svaki dan. Kada dođu društvo i noćni izlasci, konzumiraju alkohol, auto se natovari i on se drukčije ponaša nego kad ga se vozi praznog. Noću je cesta vlažna, asfalt je hladan, a vozač je pod pritiskom jer želi dokazati kako dobro vozi i jednostavno se dogodi da ga auto prevari. On je teži od očekivanog. Dinamičke sposobnosti vozača nisu jednake kad je umoran i nešto je popio i kad je odmoran i to je recept za nesreću. To mi zovemo 'disko nesreće' jer se događaju na povratku iz klubova. Mladima to u autoškoli nitko ne objašnjava. Ondje se fokusiraju samo na tehniku vožnje i pravila.
5. Treba li se sustav obrazovanja više posvetiti prometnoj edukaciji i kulturi mladih?
Od malena treba učiti djecu o prometu, ali to se ne radi. Vi u mjesec dana ne možete naučiti voziti auto. Probajte naučiti svirati violinu u mjesec dana. Ljudi smatraju da je to jednostavna i banalna stvar i događaju se nesreće.
Koliko god to djeci branite, oni dođu do nekog vozila. Nebitno je, je li to traktor, skuter ili stari auto. Spas nije samo u zabrani. Djecu treba educirati kakve opasnosti vožnja krije. Kad shvati koliko je to opasno, oni to neće raditi. Zato to treba uvesti već u osnovne škole. Za to ne treba puno sati, ali treba kontinuirano ponavljati kakve sve opasnosti na cesti haraju.
Mladi ne shvaćaju da neke ceste nisu projektirane za brzine i auto krene poskakivati. Vozila su upitne kvalitete i gubi se kontrola kao u nesreći kraj Pleternice. Taj most u kojeg su se zabili je kompletno popucao što svjedoči koliko su brzo vozili. Vozač sigurno nije znao da se takvo što može dogoditi na ravnom dijelu ceste jer da je znao on to ne bi radio. On se prestraši, loše reagira kočenjem ili pokretom volana. Tu ga zanosi dok ne izgubi kontrolu pa slijeće s ceste.
Tu je i osnovna kultura korištenja pojasa. Mladi u gradovima se vežu, no oni po selima i oni koji voze pod alkoholom i bez vozačke se ne vežu. Vrlo rijetko sam u svom iskustvu u sudskom spisu vidio da je netko pijan bio vezan. Takvi su uvjereni da im se ništa ne može dogoditi.
Vozače koji najviše sudjeluju u prometnim nesrećama zato dijelim u dvije skupine.
U prvoj su oni bahati i bogati, sa skupim autima. Vezani su i u sudarima prolaze bez ozljeda. Imaju i skupe odvjetnike koji ih brane i ne boje se kazni.
Druga skupina je ona na rubu egzistencije. Imaju loše aute i neki su često nabrijani u kućnoj radinosti. Imaju razne nehomologirane prerade, vozila im postižu velike brzine i nesigurna su za vožnju. Oni se gotovo nikada ne vežu. U toj skupini imamo najviše smrtno stradalih u autima. Zbog takvih su cijela sela zavijena u crno.