Prošlo je sedam godina od terorističkih napada koji su potresli Francusku u siječnju 2015. odnijevši živote 17 ljudi. Sve je započelo 7. siječnja kad su uredi satiričnog časopisa Charlie Hebdo bili meta napada.
POGLEDAJTE VIDEO: Teroristički napad u Beču
Oko 11.30 sati alžirska braća Chérif i Saïd Kouachi, naoružani jurišnim puškama, ušli su u urede časopisa i ubili zaštitara Frédérica Boisseaua. Zatim su natjerali karikaturistu Corinne (“Coco”) Rey da unese sigurnosni kod koji je omogućio pristup drugom katu, gdje se održavao urednički kolegij.
Napadači su upali u redakciju, a policajac Franck Brinsolaro, koji je bio zadužen za zaštitu urednika Charlie Hebdoa Stéphanea (“Charb”) Charbonniera, upucan je prije nego što je imao priliku izvući oružje. Napadači su zatim tražili Charbonniera i još četvoricu karikaturista - Jeana ("Cabu") Cabuta, Georgesa ("Wolin") Wolinskog, Bernarda ("Tignous") Verlhaca i Philippea ("Honoré") Honoréa, koje su također ubili. Ostale žrtve su bili ekonomist Bernard Maris i psihoanalitičarka Elsa Cayat, oboje kolumnisti Charlie Hebdoa, urednik Mustapha Ourrad i novinar Michel Renaud, koji je bio gost na kolegiju.
Policijski automobil stigao je na mjesto događaja dok su napadači izlazili iz zgrade, ali su odmah počeli pucati na na policajce i tako uspjeli pobjeći svojim autom. Bježeći s mjesta događaja ubili su posljednju žrtvu, policajca Ahmeda Merabeta, koji je bio u patroli na tom području.
Nakon što su teroristi ostavili svoj automobil za bijeg, oteli su drugi te je policija izgubila njihov trag. No jedan od napadača ostavio je osobnu iskaznicu u napuštenom vozilu te je njome vlast mogla identificirati napadače. Uz to, pronađeni su i Molotovljevi kokteli i dvije džihadističke zastave.
Sljedećeg dana policija je ponovno uspjela ući napadačima u trag nakon što su braća opljačkala benzinsku postaju u blizini općine Villers-Cotterêts, oko 72 km sjeveroistočno od Pariza. Potjera se nastavila sve do jutra 9. siječnja, kada su bjegunci bili prisiljeni sići s ceste zbog policijske blokade u blizini Dammartin-en-Goëlea, oko 35 km od Pariza.
Uslijedila je pucnjava, a braća su zatim ušla u industrijski park, gdje su se sakrili u tiskaru i uzeli njenog vlasnika, Michela Catalana, za taoca. Catalano je kasnije pušten. Lilian Lepère, zaposlenica tvrtke kojoj je Catalano rekao da se sakrije, sklonila se ispod sudopera u menzi na katu. Za to vrijeme Lepère je prenosila informacije policiji putem SMS poruka.
U kratkom telefonskom intervjuu za BFM TV, Chérif Kouachi je sebe i svog brata nazvao braniteljima proroka Muhameda i rekao da ga je poslala Al-Qaeda. Braća su policijskim pregovaračima rekla da su spremni umrijeti kao mučenici, a nešto prije 17 sati izašli su iz zgrade i ubijeni u pucnjavi.
Druga serija napada, koju je počinio Amedy Coulibaly, isprva se smatrala neovisnom od napada na Charlie Hebdo. Međutim, kako su se događaji razvijali, pokazalo se da je bio u kontaktu s Kouachijima i da su koordinirali svoje akcije. Video koji se pojavio nakon napada otkriva da se Coulibaly zakleo na vjernost Islamskoj državi u Iraku i Levantu (ISIL), a ne Al-Qaidi.
Ranom ujutro 8. siječnja 2015. Coulibaly je ubio policajku Clarissu Jean-Philippe i ranio muškarca u južnom predgrađu Pariza. Sljedećeg dana u 13.30 sati ušao je u židovski supermarket u Porte de Vincennes u Parizu, uzevši kupce za taoce u pokušaju da natjera policiju da oslobodi braću Kouachi. Ubrzo nakon završetka opsade u Dammartin-en-Goëleu, u 17.15 sati, pripadnici specijalnih snaga upali su u supermarket, pucajući u Coulibalyja i oslobađajući 15 talaca. Još četiri taoca pronađena su mrtva, a ubio ih je Coulibaly.
Godine 2008. mlađi od dvojice braće Kouachi, 32-godišnji Chérif, osuđen je na tri godine zatvora, od kojih je 18 mjeseci bilo uvjetno. Proglašen je krivim da je 2005. pokušao otputovati u Irak kao dio džihadističke skupine Buttes-Chaumont (nazvane po njihovom mjestu sastanka, parku u Parizu) kako bi se borio protiv američkih vojnika.
U zatvoru je imao kontakt s drugim teroristima, među njima i Coulibalyjem. Chérif Kouachi i Coulibaly bili su osumnjičeni za umiješanost u zavjeru 2010. za bijeg iz zatvora Smain Ait Ali Belkacem, bivšeg člana alžirske terorističke skupine GIA (Groupe Islamique Armé), koji je služio doživotnu kaznu zatvora zbog napada na pariški metro 1995.
Kouachi je bio u pritvoru od svibnja do listopada 2010. u svezi s istragom tog zločina, ali se odustalo od kaznenog progona zbog nedostatka dokaza o njegovoj umiješanosti. S druge strane, Coulibaly je zbog svoje uloge u zavjeri osuđen na pet godina zatvora. Na slobodu je pušten 2014.
Posebni kazneni sud u Parizu je u prosincu 2020. na kazne od četiri godine do doživotnog zatvora osudio izvršitelje napada i njihove pomagače na tjednik Charlie Hebdo i jednu samoposlugu u siječnju 2015. u pariškoj regiji u kojima je ubijeno 17 ljudi. Na 30 godina je osuđen glavnooptuženi Ali Riza Polat za "pomaganje" u "terorističkim" napadima na tjednik Charlie Hebdo i na košer trgovinu Hyper Cacher koje su počinila braća Said i Cherif Kouachi i Amedy Coulibaly.
Tako Polatu ipak nije izrečena kazna doživotnog zatvora koju je za njega tražio glavni državni odvjetnik. Njegova je odvjetnica odmah najavila žalbu na presudu. Djevojka Amedyja Coulibalyja, Hayat Boumeddiene, koja je u bijegu, osuđena je u odsutnosti na istu kaznu za sudjelovanje u pripremi napada. Mohamed Belhoucine, za kojeg se vjeruje da je poginuo u Siriji, osuđen je na najtežu kaznu, doživotni zatvor.
Sud je usto odbio terorističku kvalifikaciju za šest od jedanaest nazočnih optuženika, ostajući tek pri "zločinačkom udruživanju". Presude su izrečene nakon tri mjeseca intenzivnih i kaotičnih saslušanja u tom nesvakidašnjem suđenju. Mnogi privatni tužitelji bili su u sudskoj dvorani dok se čitala ova povijesna presuda. Među njima su bili članovi obitelji žrtava, bivši talac u trgovini Hyper Cacher Lassana Bathily, osoblje koje je preživjelo pokolj u Charlieju Hebdou, među njima i glavni urednik Riss.
Sumnja se da su braća Kouachi prošla obuku o oružju u Jemenu u srpnju 2011., a obojicu je nadzirala francuska obavještajna služba. Nadzor je obustavljen (2013. za Chérifa i 2014. za Saïda) kad su vlasti odlučile da se resursi bolje koriste za praćenje boraca koji se vraćaju iz Sirije.
Charlie Hebdo je satirični časopis koji više bavi francuskom politikom nego religijom. U veljači 2006. Charlie Hebdo je tiskao karikature proroka Muhameda koje su se izvorno pojavile u danskom Jyllands-Postenu. Takve vizualne prikaze Muhameda zabranjene su islamom, koji se pridržava principa anikonizma, protivljenja korištenju ikona ili slika za prikazivanje živih bića.
Velika džamija u Parizu i Unija francuskih islamskih organizacija na temelju zakona protiv rasizma tužili su časopis za poticanje mržnje protiv muslimana. Francuski sud presudio je u korist izvršnog urednika Charlie Hebdoa, Philippea Vala, navodeći da su u karikaturama ismijavani samo fundamentalisti, a ne muslimani općenito.
2. studenog 2011. redakcija Charlie Hebdoa napadnuta je bombom nakon što je časopis najavio posebno izdanje pod nazivom “Charlia Hebdo” i imenovao proroka Muhameda kao glavnog urednika. Nakon napada Charbonnier, koji je 2009. preuzeo dužnost urednika Charlie Hebdoa, stavljen je pod policijsku zaštitu.
Na dan napada 2015., dok su teroristi još bili na slobodi, tisuće ljudi izašlo je na ulice u Parizu i drugim gradovima kako bi izrazili suosjećanje sa žrtvama, koristeći slogan "Je suis Charlie" (Ja sam Charlie) . Poruka solidarnosti proširila se svijetom na društvenim mrežama.
Na naslovnici broja 1178 Charlie Hebdoa, koju su 14. siječnja sastavili i objavili djelatnici koji su preživjeli napad, prikazana je karikatura uplakanog Muhameda koji drži znak "Je suis Charlie", pod naslovom "Tout est pardonné" (Sve je oprošteno). Iako je naklada časopisa bila 60.000 prije napada, poslije napada je prodano blizu 8 milijuna primjeraka.
Francuska je nakon ovog terorističkog napada zabilježila porast prijavljenih islamofobičnih incidenata. Inače, procjenjuje se da u Francuskoj živi oko 4,7 milijuna muslimana, što čini najveću muslimansku zajednicu u zapadnoj Europi.
Novo sjedište magazina nakon napada je tajno. Jedan zaposlenik opisao ga je sličnim Fort Knoxu, s mnogim posebnim vratima, dizalima i stepeništima, otkrivši i da zaposlenici imaju tajnu riječ za opasne situacije koja bi omogućila pravovremeni bijeg u sigurnu sobu.