Nepravomoćnom presudom, iz svibnja 2016. godine, obojica su oslobođeni optužbe, ali je Vrhovni sud uvažio žalbu Uskoka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odredio da će se ponovljeni postupak provesti pred potpuno izmijenjenim sudskim vijećem.

Šiišljagića i Marolina Uskok tereti da su 2011. i 2012. godine, uz posredovanje bivšeg predsjednika Županijske skupštine Zlatka Maksimovića, u nakani pribavljanja protupravne koristi na štetu Osječko-baranjske županije, u više navrata od poduzeća koja su iz županijskog proračuna dobivala bespovratnu pomoć, tražili da im vraćaju do 80 posto uplaćenog iznosa.

Optuženi su da su tako pribavili protupravnu imovinsku korist i Županiju oštetitli za više od 122 tisuće kuna.

Maksimović je na pripremnom ročištu tijekom prvog postupka priznao krivnju za pomaganje u zlouporabi položaja i ovlasti te je uvjetno osuđen na 11 mjeseci zatvora u koji ne treba ići ako u dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

Iznoseći obranu Šišljagić je ocijenio kako Uskok svoju optužnicu i dalje temelji na lažnim iskazima Zlatka Maksimovića i njegove supruge Ane te netočnoj tvrdnji  da je Maksimović bio njegov dugogodišnji prijatelj i čovjek od osobnog povjerenja.

Ističe da postupak ima uporište jedino u lažnim iskazima bračnog para Maksimović koji su u vrijeme početka postupka bili na izdržavanju uvjetne zatvorske kazne zbog uzimanje mita od četiri tisuće eura od tetke Ane Maksimović Danijele Tes, kojoj su obećali pronaći posao.

Objasnio je kako njegovi intenzivniji susreti s Maksimovićem počinju tek 2009. godine, kada je on, kao kao član HDSSB-a, izabran za župana, a  Maksimović, kao član SDP-a, temeljem dogovora s tom strankom, izabran za predsjednika Županijske skupštine i najvećim su se dijelom odnosili na funkcioniranje Županije, protokolarna događanja i političke skupove.

- To nije bio odnos prijatelja. Nejasno je temljem čega Uskok izvodi tvrdnju da je Maksimović bio osoba od moga povjerenja, jer je ne potkrepljuje niti jednim dokazom, ustvrdio je Šišljagić, izrazviši nadu da će sud uvažiti dokaze obrane, koji će pokazati da su Zlatko i Ana Maksimović nevjerodosojni, nepouzdani i lažni svjedoci.

U obrazloženju prvostupanjske presude iz 2016. godine sudsko vijeće je zaključilo kako je više svjedoka potvrdilo kako su dio novca od dobivenih potpora predavali Zlatku Maksimoviću, ali da, osim iskaza Zlatka i Ane Maksimović, koji su ocijenjeni nevjerodostojnim, nema drugih dokaza da je posrednik Maksimović proslijeđivao novac Šišljagiću ili Marolinu.

Suđenje se nastavlja 16. listopada.