Znam da nikada branitelji ne spominju pokušaj oslobođenja Baranje u koju su borci ušli bez da su imali podršku ljudi koji tamo žive. Nisu ništa naučili niti od poraza Amerike u Indokini. Bez podrške građana - nema pobjede. A "šatoraši" uporno žele aureolu jedinih koji su Hrvatskoj donijeli pobjedu. Traže da im se klanjamo kao spasiteljima i svoju oružanu borbu žele naplatiti statusom "nadgrađana" kojima sve mora "padati (ne s neba) već iz državnog proračuna. Za rata, građani kao da su bili na ladanju a ne brinuli o njima da imaju što jesti, da imaju odjeću i obuću, da su im djeca i obitelji na sigurnom, ginuli na radnim mjestima ili putu do njih, da bi bilo struje, vode, kruha, mlijeka,... Po njima, građani su "na ladanju" a sve što treba za rat - kao da sudobili su na lutriji. Sramota i bahatost razočarali su građane koji održali život u Hrvatskoj od agresijom. Čast vitezovima koji su poginuli. Njihovim obiteljima treba pomoći. Čast invalidima i bolesnim braniteljima. Oni trebaju skrb. Oni je imaju onoliku koliku Hrvatska može osigurati. Imaju skrb iako znatan broj građana kopa u kontejnerima a umirovljenici i s punim radnim stažem jedva vežu kraj s krajem. "Šatoraši" su srozali ugled i časnih branitelja među građanima svojim megalomanskim zahtjevima i potpuno prisvajanje zasluga - kao da nitko osim njih nije dao svoj doprinos stvaranju slobodne Hrvatske. Moj sin se stidi što je bio dragovoljac i branitelj i u svojim molbama za rad - to prešućuje. Toliko o šatorašima.

bjednici komunistički pljuvanje vam i jeste jedino sto znate a živite nam 70 GOD na grbači

Odlazi cirkus za sve je bolje tako, mnogi su predstavu shvatili do sad. Nove pajace pronaći ćete lako jer novi cirkus će doći u Vaš grad