Uopće, čudesno je kakvim se sve ezoterijama bavi Služba!
"Zašto ste se koristili cirkusantima, mađioničarima", pitamo jednog stručnjaka za službe. Jer u tom je svijetu mnogo polusvijeta - na pozornici u kojoj komad režiraju udbaši, puno je kriminalaca, lumpenproletera, gostioničara, pijanaca, narkomana, poremećenih osoba. To je malnarovska Noćna mora. No, odakle mađioničari, iluzionisti?
1. DIO
"Jednostavno je: došao bi nam netko iz Rusije. Kako smo najlakše saznavali podatke? Hipnozom", kaže jedan naš sugovornik.
Mitologija? Fantastika? Ili možda istina? Uglavnom, u krugovima ezoterika, na marginama, u polusvijetu, sve vrvi policijskim suradnicima. To je zapravo posve logično - tu se život odvija mimo zakona ili njima nasuprot, tu se šverca droga, prodaje ljubav, krijumčari ukradena roba ili oružje.
Jedno od područja djelovanja službe, o kojemu se malo zna, jest estrada. Na prvi pogled, stvar izgleda sasvim apolitično. Muzika, zabava, mladež…
No, tako je samo na prvi pogled.
2. DIO
Od malih nogu Udba je birala
Razmotrimo li stvar malo pozornije, doći ćemo do sljedećih varijabli:
- Prvo, tu su mase ljudi, a "ideologija postaje politička sila kad zahvati mase", kako su govorili klasici marksizma.
- Drugo, te su mase mlade, iz čega proizlaze nove dvije važne spoznaje. Jedna je da su mladi na izvorima droge, koju treba kontrolirati, s kojom se može kontrolirati. Druga je da će oni sutra postati politička bića, dužnosnici, građani, suradnici, mete i sve što je Službi uopće potrebno za normalan rad i prostu ili proširenu reprodukciju, kako se to zvalo u socijalizmu.
3. DIO
- Treće, na vrhu te estrade su zvijezde, koje imaju silan - idejni i politički, a ne samo estetski - utjecaj na mlade ljude.
Prisjetimo se antiratnog pokreta u Sjedinjenim Američkim Državama u vrijeme Vijetnamskog rata. Tko su bili njegovi ključni akteri? Mladi ljudi, rokeri, pripadnici pokreta hippyja, supkultura.
Udbin tavan s longplejkama
Prije nekoliko godina, internetom se masovno kolportirao članak s portala Urbana Srbija, u kojemu se tvrdilo da je Služba državne sigurnosti kontrolirala jugoslavensku estradu. Članak ima obilježja fantastične proze i vrlo je zabavan. Evo tog, vrlo zanimljivog članka:
Velika zavjera u yu-rocku
Jednu od najspecifičnijih priča ispričao je nekadašnji pomoćnik načelnika Resora državne sigurnosti Živan Velisavljević koji je umirovljen početkom 1990. godine ukazom tadašnjeg predsjednika SFRJ.
Velisavljević danas živi u svojoj obiteljskoj kući u rodnim Lojanicama, u blizini Šapca. Njegova kuća je daleko od onoga kako bi javnost zamišljala domove umirovljenih špijuna. Ovdje nema visokih zidova, željeznih vrata koja se otvaraju daljinskim upravljačem i dobermana čuvara. Pa ipak, iako je Velisavljevićeva kuća kao jedna od mnogih u ovom kraju, u njoj postoji nešto po čemu se razlikuje.
4. DIO
Na brižljivo uređenom tavanu Velisavljević ima kolekciju od nekoliko tisuća LP ploča isključivo zabavne i rok muzike nastale u SFRJ. Na pitanje je li diskofil, Velisavljević kaže da mu te ploče nisu za razonodu već da su mu sredstvo za rad. Štoviše, Velisavljević nam otkriva da nijednu od ovih ploča nominalno ne može otuđiti jer mu ih je Resor državne sigurnosti dao na revers.
Velisavljevićev angažman u Službi počeo je 1968. godine. Studentske demonstracije ozbiljno su uzdrmale Tita. Iako je uspio umiriti ih, Tito je primjećivao da se stalno pojavljuju nova žarišta.
U tom trenutku Tito je tek bio priveo kraju krizu oko Brijunskog plenuma, a odmah se pojavila studentska kriza i invazija na Češku i bilo je potrebno pacificirati barem jedan od frontova. U tom cilju Tito je na tajnom sastanku diskutirao o tome koji se front može prvo riješiti. Veljko Vlahović je predlagao da SFRJ nabavi atomsku bombu koja bi joj bila garancija suvereniteta, Edvard Kardelj je spominjao približavanje NATO paktu, a Stane Dolanc izašao je s najbizarnijim prijedlogom. Dolanc je, naime, objasnio kako je CIA, koristeći muziku bendova snažno oslonjenih na hedonizam i upotrebu opojnih droga, uspjela otupiti borbenu oštricu studentskih protesta u Americi, a brojne progresivne mlade ljude pretvoriti u bezopasne klaunove bez jasne revolucionarne ideje.
Operacija 'Miljacka': Brega i Čola
Dolanc je u suradnji sa svojim najbližim povjerenicima Srđanom Andrejevićem i Obradom Đorđevićem izabrao mladog Živana Velisavljevića da vodi 'Miljacku'.
I Velisavljević je vodio ovu operaciju pune 22 godine.
- Prvi regrut prirodno mi je bio Goran Bregović. S njim nije bilo problema, on je volio i ideju jugoslavenstva i seks i drogu, tako da smo se lako dogovorili, svjedoči Velisavljević.
- S Bregovićem sam čak primjenjivao i jedan sistem koji je Služba koristila s kriminalcima - omogućavala im je da kradu u inozemstvu, a da dobivaju sklonište u Jugoslaviji u zamjenu za obavljanje ponekog posla za nas. Tako sam i ja omogućavao Bregoviću da krade strane pjesme, da ih objavljuje ovdje kao svoje, a da u njima propagira ono što je nama bilo potrebno.
Zdravko Čolić već nije bio tako jednostavan za regrutaciju.
- Zdravko Čolić bio je izuzetno talentiran izvođač i njega nismo mogli regrutirati tek tako. On nije imao ništa protiv nas, ali nije želio nikome ništa dugovati.
5. DIO
Ipak, kada je uhićen u Ohridu zbog razmjenjivanja deviza, Velisavljević je u tome vidio svoju priliku.
- Obišao sam ga u zatvoru u Ohridu i dogovorili smo se za petnaest minuta.
U Velisavljevićevu odjelu u Resoru državne sigurnosti nastupila je histerija kada su saznali da je Čola regrutiran. A onda se pojavila panika kada su shvatili da su mu potrebne velike hit-pjesme. Dio Službe sumnjao je u Kornelija Kovača pa je odlučeno da cijela jugoslovenska pop-scena stane iza Čolića.
- Napravili smo tajni sastanak jedne noći u Skenderiji. U šest mlaznih aviona RV-a i PVO-a dovezli su sve ključne pop-kompozitore kod nas. Bili su tu Arsen Dedić, Đorđe Novković, Kornelije Kovač, Bojan Adamič, Žika i Radovan iz Zane, Momčilo Bajagić, mali Zlaja Arslanagić iz Crvene Jabuke, Iztok Turk, Jasenko Houra, Jura Stublić, Vlada Divljan, Zoran Lesendri i mnogi drugi.
Sastanak u Skenderiji
- Smjestili smo ih u Skenderiju. Sjedili su potpuno nepripremljeni na ono što ih čeka. Onda sam ja izašao za govornicu, osjetio sam se kao Tito, i rekao im da je svatko dužan pripremiti po jednu pjesmu za Čolin povratnički album.
Velisavljević ni danas ne može sakriti ushićenje.
6. DIO
Ekipa kompozitora potom je vraćena avionima u svoje gradove i započet je rad na pjesmama. Međutim, u Službi je zavladala nervoza jer se toliki broj ljudi nije mogao sigurnosno kontrolirati, tako da su na kraju odlučili da ipak Bregović napravi cijeli album kako pjesme ne bi iscurile u javnost.
- Čolićev povratnički album u jednom trenutku djelovao je kao da će biti najveći album u povijesti pop-muzike. Činilo se da će ovo biti za Čolića ono što je 'Smile' bio za Beach Boyse, a mi to nismo smjeli dopustiti. Čola je bio potreban Jugoslaviji u tom trenutku, i na kraju je sve riješio Brega.
Ratne snimke
Služba državne sigurnosti bila je zadužena i za pripremanje konceptualnih albuma koji su imali funkciju da se zavrte u eteru u slučaju rata, pa čak i nuklearne apokalipse.
- To su tzv. albumi sudnjeg dana, tako smo ih zvali u Službi, a na njima su snimljene posljednje pjesme na svijetu, pjesme uz koje je ovaj narod trebao preživjeti nuklearnu zimu.
Na pjesmama je radila sama krema jugoslavenske scene, u suradnji s timom psihologa.
- Ima nekih ljubavnih pjesama koje smo testirali na životinjama. I zaista, te pjesme, kada su bile puštene, navodile su ih na parenje zbog lučenja određenih hormona. Takve su pjesme u principu pravljene za slučaj da se ljudi u bunkerima poslije nuklearnog rata moraju stimulirati za produžavanje ljudske vrste.
- Pustiti takvu pjesmu u eter u regularnim okolnostima je kazneno djelo. Ti snimci nalaze se u sefu Načelnika SDB-a dandanas.
Velisavljević nerado govori o ovim pjesmama. Ipak, poslije velikog navaljivanja rekao je da je neke od njih pisao Kiki Lesendrić, a da ih pjevaju Zana Nimani, Anja Rupel i Marina Perazić. Kada smo ga upitali sliče li te pjesme na njihove ranije radove, Velisavljević se osmjehnuo i lakonski odgovorio: 'Denis i Denis za ovo su vrtić...'
Dvostruki agent
Velisavljević kaže da se u svojoj praksi samo jednom sreo s dvostrukim agentom. To je bio slučaj Iztoka Turka, vođe i glavnog autora grupe Videosex.
- Iztok je radio za nas. Negdje u vrijeme albuma 'Lacrimae Christi' kontaktirala ga je njemačka služba BND. On je želio prekinuti kontakte s njima, ali mi smo inzistirali na tome da ih nastavi.
Kako se približavao raspad Jugoslavije, Velisavljević tvrdi da se i Turkova lojalnost usmjeravala prema Nijemcima.
- Nisam siguran da je Turk izdao Jugoslaviju, mislim da joj je bio lojalan do samog kraja, ali kako je vrijeme odmicalo, sve manje i manje. O tome govore njegovi neuspjeli pokušaji da s Videosexom snimi pjesme na engleskom.
Snimanje pjesama na engleskom, prema Velisavljevićevu mišljenju, bila je smišljena provokacija u samim centrima njemačke obavještajne službe kako bi se kolonizirala jugoslavenska glazbena scena.
- Oni su željeli marginalizirati naše bendove tako što su ih nagovarali da snimaju na engleskom, čime su ih odvojili od domaće publike, a nisu dobivali pravu šansu na inozemnoj sceni. Na svu sreću, to im je uspijevalo kod alternativnih bendova. Mi smo Bregu, Čorbu i Azru držali pod željeznim stiskom.
- Album Divljih jagoda na engleskom bio je klasična zavjera MI6. Njih je kao svoje agente u tom periodu držao ozloglašeni Anthony Moncton. On je počeo svoju karijeru kao rokenrol operativac za SFRJ da bi na kraju završio službujući u Beogradu.
Na svu sreću, DB je imao svoj adut u grupi.
- Alen Islamović bio je naš čovjek i razarao je englesku karijeru Divljih jagoda iznutra. On je bio zdrav element u toj grupi, i zato smo ga i nagradili postavljanjem za pjevača u Bijelom dugmetu.
Ruža Hrvatska u raljama Službe
Velisavljević sebe i danas smatra Jugoslavenom. On vjeruje da su same republičke Službe državne sigurnosti radile protiv zajedničke države, čak i na području rokenrola.
- Jasenko Houra bio je čovjek hrvatske republičke Službe. Nekoliko puta slao sam im dopise da nam ga stave na raspolaganje u saveznoj službi jer je talentiran glazbenik, a oni su odbijali i smišljali neke formalnosti. Odgovorno tvrdim da je njegova pjesma 'Mojoj majci' (Zadnja ruža Hrvatska) maslo zagrebačkog odjela. Nema nevinih, nastavlja Velisavljević.
- Kada smo primijetili da se bog i crkva često spominju u pjesmama Pilota, priveli smo Zorana Lesendrića da vidimo o čemu se radi. Tijekom noći javio nam se šef beogradskog odsjeka i rekao nam da je on njihov. Mi smo morali ga pustiti. Ja sam tada shvatio da svaka republička služba ima svoj bend. Rata ne bi bilo bez propagande i bendova poput Prljavog kazališta, naglašava Velisavljević.
On smatra da je naivno očekivati da borba između tajnih službi bude išta pitomija na polju rok-scene nego na drugim poljima.
- Scenarij Ibarske magistrale prvi put primijenjen je na Krcunu, a drugi put na Draženu Ričlu.
Velisavljević odgovorno tvrdi da u prometnoj nesreći člana Crvene jabuke nisu čista posla.
- Zlaja je ubrzo napustio bend, on je bio anđeo, jedan od mojih najdražih operativaca, pravi Jugoslaven, kaže Velisavljević.
- Mislim da će biti zanimljivo ako Žera ikada progovori, on zna cijelu priču.
Udba je pomagala umjetnicima u krizi
Velisavljević ne prati sadašnju scenu od kada se umirovio. Ipak, ono što vidi na televiziji i internetu ne ulijeva mu povjerenje.
- Dosta talentiranih ljudi otišlo je u narodnjake, a na rok-sceni dosta bendova pjeva na engleskom, a to ništa ne valja. Scena je bila mnogo bolja dok je DB kontrolirao jer mi smo i kreativno pomagali kad je nailazila kriza.
Velisavljević se ponosi podatkom da je DB za pjesmu 'Lipe cvatu' angažirao čak tri profesora Muzičke akademije i jednog profesora književnosti da pomognu Bregoviću da je osmisli.
- Danas više nema takve ambicije, nažalost. Plašim se da DB više ne kontrolira ni one bendove koje je sam osnovao.
Eto, to je ta priča.
Zvuči uvjerljivo? Služba je imala duge prste i apsolutni sluh?
"Ljudi su po prirodi dobri, a još su bolji ako ih se prisluškuje", rekao je Juan Peron.
Neki su novinari nasjeli na ovu priču, pa su krenuli tražiti tihog susjeda Velisavljevića, čiju kuću 'ne čuvaju dobermani' i koji danas živi mirno i skromno, uživajući tek u velikoj fonoteci koju je uzeo na revers od službe… No za Velisavljevića u tom kraju nitko nije čuo.
Jasno je i zašto. Cijeli je članak zapravo neopisivo zabavna - satira!
To je originalna glazbena kritika, čiji autor ismijava brojne zvijezde yu-rocka i njihove uratke, vješto kombinirajući glazbenu kritiku s općim mjestima teorije urote (kontrola svijesti, moćni centri koji sve nadziru i sve znaju, operativci koji ništa ne prepuštaju slučaju, muzika koja izaziva potrebu za parenjem životinja).
No u satiričkoj priči krije se, kao u ruskoj babuški, zrno racionalne, faktične istine. Služba jest kontrolirala i kontrolirat će estradu, iz razloga koji su navedeni na početku.
Možda je kozerija o Velisavljeviću samo pokušaj da se, hiperboličnom pripoviješću, skrene pozornost s te racionalne jezgre?
>>> Kraj sedmog nastavka...