Filip Zavadlav javio se videolinkom iz Zatvora u Zadru uz branitelja Tonija Lukičevića dok državni odvjetnik nije došao na sjednicu Visokog kaznenog suda na kojoj su trebali raspravljati o žalbama na presudu Županijskog suda u Splitu kojom je za tri ubojstva nepravomoćno osuđen na ukupno 40 godina zatvora. Bio je odjeven u tamno odijelo, košulju i kravatu, a od izricanja presude počeo je opet puštati kosu.
Sjednica je na kraju odgođena za sljedeći tjedan jer je Zavadlav iz Zatvora u Zadru poslao dopis s primjedbama na sastav sudskog vijeća odnosno izuzećem određenih članova. Tvrdi da je dopis poslao prije više od 20 dana, iz zatvora su potvrdili da su ga putem Uprave zatvora proslijedili na Županijski sud u Splitu prije više od tjedan dana, no do VKS-a on nije stigao.
Do sljedeće srijede sud bi trebao pribaviti njegov dopis i razmotriti ga. Zavadlav je sucima kazao da bi želio da ga dovezu u Zagreb na sjednicu vijeća, a, ukoliko to nije moguće, da se javi videolinkom sa Županijskog suda u Splitu. Predsjednik vijeća sudac Tomislav Juriša kazao mu je kako njegov dolazak u Zagreb nije bilo moguće organizirati, a kako će vidjeti mogu li udovoljiti njegovu zahtjevu da to bude sa splitskog suda. Inače, budući da je Zavadlav osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora, čak i da VKS potvrdi osuđujuću presudu, on bi imao pravo na još jednu žalbu o kojoj bi u 3. stupnju odlučivao Vrhovni sud.
Podsjetimo, Zavadlav je na ponovljenom suđenju nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora za ubojstvo Marina Bobana (24), Jurice Torlaka (38) i Marina Ožića Pajića (25) u splitskom Varošu u siječnju 2020. godine. Za svako ubojstvo dobio je po 15 godina zatvora, a još ranije osuđen je zbog dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom i nedozvoljenog držanja oružja. Taj dio presude pravomoćan je, a dobio je ukupno 2,6 godina za ta dva kaznena djela.
Predsjedavajuća sutkinja Višnja Strinić u obrazloženju te presude kazala je kako je obrana Filipa Zavadlava bila kontradiktorna pri čemu se slagao u dijelu oko mogućih motiva, ali je istovremeno tvrdio da on nije počinio navedena kaznena djela.
Objasnila je i kako je u obrazloženju presude ispušten dio teksta koji se odnosi da je riječ o bezobzirnoj osveti, da su žrtve dio narkomanskog miljea te da se u kući Jerka Malvasije, koji se spominjao kao Zavadlavova moguća četvrta žrtva, raspačavala droga.
- Sud je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir njegovu smanjenu ubrojivost u trenutku počinjenja djela i teške obiteljske prilike, a kao otegotnu ugroženost drugih ljudi, brutalnost, teško oružje koje je koristio, hladnokrvnost te činjenicu da obiteljima žrtava nije izrazio sućut ni pokazao kajanje - rekla je Strinić.
Dodala je da je pitanje motiva zločina ostalo nerazjašnjeno.
- Samo okrivljenik zna zašto, ostali mogu samo nagađati. U vrijeme počinjenja zločina bio je smanjeno ubrojiv, ali je postupao s izravnom namjerom, bio je svjestan svojih postupanja - kazala je Strinić dodavši na kraju kako je riječ o jednom od najbrutalnijih zločina u Dalmaciji i Hrvatskoj, počinjenom usred bijela dana te da nitko nema pravo uzeti pravdu u svoje ruke.
- Mnogi su mu nudili pomoć, ali on ih nije poslušao. Nije ni pokušao. Ugrozio je živote drugih ljudi Nije pokazao kajanje, a žrtve uz to još naziva crkotinama - zaključila je sutkinja.
Podsjetimo, tog 11. siječnja, u subotu popodne, Zavadlav je u krvavi pohod krenuo odjeven u crno. U ruci je nosio automat. Na Šperunu je prvo pucao u Yamahin motor kojeg je vozio Boban, a s njim je kao suvozač bio Jurica Torlak. Obojica su pala na tlo i proklizala nekoliko metara. Boban je izrešetan s deset metaka i umro je na ulici. Ranjeni Torlak je pobjegao u sporednu uličicu, a Zavadlav je za njim ispucao još nekoliko hitaca koji su pogodili obližnji zid i vrata. Pomoć mu je pokušala pružiti vlasnica kuće, ali, iako je Hitna pomoć stigla relativno brzo, preminuo je u bolnici nedugo nakon ranjavanja.
Zavadlav je zatim krenuo prema slijepoj ulici u kojoj je stanovao Jerko Malvasija, poznat u rubrici crne kronike. Nije ga pronašao. Nastavio je dalje, do Radmilovićeve ulice, gdje je ubio Marina Ožića Paića. Upucao ga je s dva metka u leđa.
U međuvremenu su se fotografije i snimke Zavadlavovog pohoda širile društvenim mrežama, a ljudi su se sakrivali u kafiće i stanove. Ubojica je nastavio hodati centrom grada. Bacio je kalašnjikov u kontejner, došao do obiteljskog stana na Skalicama i zatim sjeo u kvartovski kafić, da bi se naposljetku predao policiji.
Godinu dana kasnije, u veljači 2021., Zavadlav je prvi put nepravomoćno osuđen. Međutim, nije dokazano da se radilo o teškom ubojstvu iz bezobzirne osvete, kao što je tražilo tužiteljstvo. U rujnu 2022. Visoki kazneni sud je ukinuo presudu, tumačeći kako je u prvoj presudi ispušten sadržaj o okolnostima koji upućuju na motiv. No, ni ovoga puta motivi zločina nisu razjašnjeni te je Zavadlav opet osuđen za takozvano 'obično ubojstvo', a ne teško ubojstvo iz bezobzirne osvete.