Lijevom rukom pritisnuo je trudnu Kristinu Krupljan (19) na vozačko sjedalo sa suvozačkom kako se ne bi micala i 73 puta ubo ju nožem i zadao još 15 ubodno-reznih rana po tijelu i glavi. David Komšić je za taj zločin dobio 30 godina zatvora nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu krajem travnja prošle godine. Cijelu presudu pročitajte OVDJE.
POGLEDAJTE VIDEO:
Vrhovni sud je tu kaznu umanjio za pet godina u petak. Prenosimo dio obrazloženja o smanjenju kazne:
U pravu su optuženik, kao i njegovi roditelji kada ukazuju da je optuženiku za počinjeno kazneno djelo izrečena prestroga kazna. Time, ujedno, nije osnovana žalba državnog odvjetnika koji predlaže strože kažnjavanje. Naime, olakotne okolnosti na strani optuženika nisu pravilno utvrđene niti dostatno vrednovane.
Prije svega, pogrešno je utvrđenje suda prvog stupnja da optuženik "niti držanjem niti riječima ni u jednom trenutku pred sudom nije iskazao žaljenje i kajanje". Nasuprot tome, u svom iskazu tijekom istrage on je izričito rekao "da mu je žao što je do svega došlo", a ta je obrana na raspravi pred sudom pročitana. Imajući u vidu iskaze svjedoka koji su s optuženikom bili u kontaktu neposredno nakon događaja i koji potvrđuju da je on povraćao i plakao ponavljajući K., K. ... zovite hitnu i policiju", očito je da žaljenje optuženika iskazano tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nije bilo samo formalne prirode, a što potvrđuje i njegovo držanje tijekom sjednice žalbenog vijeća. Konačno, optuženik od početka do kraja postupka nije poricao objektivni učin kaznenog djela. Stoga su u pravu žalitelji koji ukazuju da je odnos optuženika prema vlastitom djelu prije trebalo cijeniti kao olakotnu, nego li kao otegotnu okolnost, kako to cijeni sud prvog stupnja.
Nadalje, neosnovano je optuženiku cijenjeno otegotnim činjenica što je osuđivan presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kmp-3/17, pravomoćnom 15. prosinca 2017., zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 227. st. 6. KZ/11, budući je ista postala pravomoćna nakon učina predmetnog kaznenog djela. Stoga je optuženik, iako prekršajno kažnjavan u dobi maloljetstva, tempore criminis bio neosuđivan. To, međutim, ne sprječava sud da ocijeni ukupno ponašanje optuženika tijekom života, pa i nakon kritičnog događaja, ali tada s drugim značajem pri odmjeravanju kazne.
Što se tiče utvrđenih otegotnih okolnosti, nije u pravu optuženik kada tvrdi da mu se iskazana okrutnost pri učinu djela nije smjela istovremeno cijeniti kao kvalifikatorna i otegotna okolnost. Naime, ne radi se ovdje o nedopuštenom "dvostrukom vrednovanju" na
koje žalba ukazuje, već o tome da je sud, sukladno čl. 47. KZ/11, prilikom izbora vrste i mjere kazne dužan cijeniti jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, pa kada, kao ovdje, ocjeni da način na koji su realizirane okolnosti iz zakonskog opisa djela teškog ubojstva ukazuju na iznimnu kvalitetu i intenzitet izvršenja koji prelazi dimenzije tipičnog, tada nema zapreke da ih cijeni i kao otegotnu okolnost. Ozljeđivanje oštećenice u čak 88 navrata svakako nadmašuje "prosječnu" okrutnost koja to djelo uobičajeno čini teškim.
Slijedom navedenog, kada se cijene, osim ovdje navedenih, i druge olakotne okolnosti na strani optuženika tj. njegova bitno smanjena ubrojivost i mlađe punoljetstvo u vrijeme događaja, koje okolnosti kada ih sud ne primijeni kao zakonski osnov za ublažavanje kazne sigurno imaju izrazito olakotan značaj, tada optuženika treba osuditi na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina.
Ovako odmjerena kazna u dostatnoj mjeri odražava i brojne otegotne okolnosti utvrđene u prvostupanjskoj presudi, a prije svega činjenicu da je optuženik i ranije fizički zlostavljao oštećenicu, da je djelo motivirano posesivnošću i ljubomorom kao niskom pobudom, a posebno da je bio svjestan njezine trudnoće pa je činom ubojstva majke uskratio i pravo na život i tom biću, što ovaj žalbeni sud cijeni posebno otegotnim.
Suprotno tvrdnji žalbe državnog odvjetnika, izricanju strože kazne dugotrajnog zatvora nema mjesta jer je optuženik u vrijeme događaja bio izrazito mlada osoba s nenavršenih 20 godina života, a sve otegotne okolnosti, koje se sada ponavljanju u žalbi, već
dovoljno cijenjene. Ovo tim više jer državni odvjetnik potrebu strožeg kažnjavanja prvenstveno izvodi iz tvrdnje o počinjenju kaznenog djela ubojstva iz bezobzirne osvete, a što zbog naprijed navedenih razloga nije osnovano.
Zaključno se može reći da ovaj odiozan zločin kojim je mlada djevojka izgubila život pateći se pri umiranju više nego li druge žrtve u sličnim situacijama, sigurno zaslužuje oštru penalizaciju jer se takvim ponašanjem opasno ugrožavaju temeljna ljudska dobra i moralne vrijednosti društva. Zbog navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina predstavlja primjerenu i nužnu kaznu koja može dostatno utjecati na optuženika, ali i na sve ostale građane da više ne čine kaznena djela te shvate da je njihovo činjenje pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Tako odmjerena kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik nanio, ne samo obitelji žrtve, nego i društvu u cjelini.
Tri mjeseca prije nego što ju je ubio, Komšić i trojica njegovih prijatelja, Arjan i Armend Rexhepi te Filip Filipović oteli su i napali Kristinu. Sva trojica osuđena su naknadno za kaznena djela protiv slobode i imovine. Komšić je dobio godinu i pol dana zatvora, a ostali uvjetne kazne. Kao olakotne okolnosti sud je Komšićevim prijateljima uzeo u obzir da su tada tek napunili 21 godinu i da su vjerojatno bili pod utjecajem Davida.
Oni su 27. studenog 2016. oko 5.40 na Bukovačkoj cesti presreli Kristinu. Svojim vozilom razbili su njezin auto, iživljavali su se nad njom, udarali je i čupali za kosu.
- Vikao je: ‘Zašto nas pratiš?’, a potom je nogom razbio retrovizor i staklo na prednjim lijevim vratima - prisjećala se Kristina Krupljan (18) pred sudom. Rekla je da su joj komadići stakla razrezali šake.
- Kroz razbijeni prozor primio me za kosu i udario mi glavom o upravljač. Sjedila sam u autu i glasno plakala - rekla je Kristina 22. veljače 2017. na sudu. Komšić ju je ubio te večeri...
Nakon što ju je izbo 88 puta, oko 21.30 nazvao je sestričnu. Njezin dečko dao mu je drugu odjeću jer je ona koju je nosio bila krvava. Bacili su tu odjeću u kontejner i David je otišao doma.
- Kad sam došao iza kuće, vidio sam Davida koji je stajao, plakao, povraćao. Više puta je ponavljao ‘Kristina’ i govorio ‘zovi Hitnu, zovi policiju’ - rekao je Ivo Komšić, otac optuženoga. Na njegovo pitanje što se dogodilo David mu je odgovorio: “Nemoj me, tata, pitat”. Tad mu je rekao da je Kristina ispred zgrade.
Ivo Komšić tad je zamolio ženinu sestru da ode do zgrade u kojoj živi Kristina i pokuša utvrditi što se dogodilo i kako je Kristina. Sa svog mobitela nazvao je policiju u Petrovoj i rekao da pošalju Hitnu i policiju pred Kristininu zgradu jer je, tvrdi, znao da nešto nije dobro. Tijekom vožnje do policije, tvrdi Ivo Komšić, David je plakao i vikao, a kad ga je pitao što se dogodilo, odgovorio mu je: “Ubo sam je, tata, nožem u vrat”.
Komšić je policiji rekao da su prije ubojstva on i Kristina bili na večeri, a zatim ih je Kristina odvezla ispred zgrade u kojoj je živjela. Davida je šokiralo kada mu je rekla da je trudna, no da on nije otac.
- Izvukao sam kuhinjski nož iz torbice i zabio joj ga u vrat. Čuo sam njezin vrisak i onda mi se smračilo. Znam samo da sam je nastavio bosti. Ne sjećam se svega. Izgubio sam se kompletno - rekao je policiji Komšić.
Roditelji i prijatelji potvrdili su da su Kristina i David bili u vezi od osnovne škole. Zbog obostrane ljubomore često su se svađali i mirili. Kristina majka Vesna izjavila je da je Kristina čak i zatrudnjela s njime 2016. godine. Ona je bila protiv toga da joj se kćer odseli i rodi dijete te su 2. studenog 2016. otišle u bolnicu da napravi abortus.
POGLEDAJTE VIDEO:
Još godinu dana ranije Kristina je od njega znala dobivati prijeteće poruke zbog čega ga je i prijavila. Sud mu je u svibnju 2015. izrekao mjeru zabrane prilaska. Prekršio ju je četiri puta, a Kristina je kasnije i odustala od prijave.
Kada je Županijski sud nepravomoćno osudio Komšića na 30 godina zatvora, njegov otac počeo je pljeskati i vikati:
- Bravo, sudite dijete jer je iz Bosne.
Pravosudni policajci su potom Ivu Komšića, njegovu suprugu Oliveru, Davidova kuma Vjekoslava Komšića i Davidovu tetu izveli iz sudnice, dok su Davidova sestra i sestrična u suzama ostale u sudnici slušajući obrazloženje presude.
Dok su izlazili iz zgrade, Vjekoslav Komšić se unio u lice fotoreportera i zaprijetio mu: “Ovo je zadnje što si slikao“, dok je Olivera Komšić držala fotoreportera za rukav kako ne bi mogao izaći. Tijekom rasprave u ožujku, na dijelu zatvorenom za javnost, Ivo i Vjekoslav Komšić izbačeni su iz sudnice jer se u sudnici nisu ponašali primjereno te su glasno komentirali ono što su čuli dok su svjedočili psihijatrica i psiholog.
Ekscesi su se nastavili i izvan sudnice dok je majka ubijene Kristine davala izjavu. Davidovi prijatelji su joj dobacivali: "Sad ti je kasno" i "Trebala si to ranije govoriti". Na to je reagirao Kristinin otac Dalibor Krupljan i njegov brat. Dostigli su mladiće 50-ak metara dalje i počeli se tući. U sve se umiješala policija.
Tek par dana nakon nepravomoćne presude oko automobila sutkinje Sanje Mazalin ispred Županijskog suda obilazio je Ivo Komšić, otac Davida Komšića. U prolazu je zagledao registracijske oznake, a njegovo je ponašanje bilo sumnjivo djelatnicima suda te su obavijestili policiju. Priveli su ga na obavijesni razgovor.
Nedugo nakon toga i Davidov otac Ivo završio je iza rešetaka. Zadržan je tri tjedna u istražnom zatvoru zbog prijetnji smrću konobaru u jednom zagrebačkom kafiću. Uhićen je i Vjekoslav Komšić te još jedan muškarac. Razlog prijetnji navodno su bili neriješeni imovinski odnosi. Naknadno je sinu u zatvor pokušao prošvercati i minijaturni mobitel, no nije uspio.