Matiju Posavca iznenadila je podrška koju je jučer dobio na izvanrednim izborima na međimurskog župana.

I vjerojatno je pritom bio jedini.

U zemlji HDZ-a, Milana Bandića i mnogih drugih plebiscitarna podrška političaru osumnjičenom ili optuženom za korupciju nikome ne bi trebala biti iznenađenje. Više pravilo, nego iznimka.

Matija Posavec, župan koji je nakon akcije Uskoka priznao da je uzeo deset tisuća kuna mita radi pogodovanja u zapošljavanju, žalio se kako je "kampanja prema njemu bila veoma prljava".

Što je opet veće iznenađenje: župan uhvaćen u političkoj prljavštini žali se na prljavu kampanju. Kao da najveća prljavština na ovim izborima nije činjenica da se kompromitirani župan uopće ponovno kandidirao za funkciju na kojoj je uzimao mito.

Ništa neobično

Nedjeljni izbori u Međimurju skrenuli su pozornost na županiju koja je ponovno birala osramoćenog političara, provocirajući opet iste rasprave i aktivirajući uvijek ista pitanja. Kao da se radi o nekakvom bizarnom događaju.

Naravno, to nije neobično u državi u kojoj se na vlasti nalazi pravomoćno osuđena stranka, da ta stranka prednjači u anketama, kao i da nakon te presude za korupciju njezini ministri ponovno završavaju u pritvoru i na sudu. Niti su Međimurci drugačiji od Zagrepčana koji su glasali za Bandića nakon što je bio uhićen, pa pušten na slobodu, pa ponovno uhićen zbog utjecaja na svjedoke, pa opet pušten, vraćen na dužnost i vladao pod optužnicama, upuštajući se u nove malverzacije.

Međimurci samo slijede primjer metropole i države.

Motivirani birači

Ipak, uvjerljiva pobjeda Matije Posavca sa čak 80 posto glasova daje pomalo iskrivljenu sliku. Na izvanredne izbore izašlo je 27 posto birača, dakle nešto više od četvrtine ukupnog broja, dok su tri četvrtine glasača naprosto ostali kod kuće. 

Na izbore su, dakle, izašli motivirani i odani birači. U Bandićevu slučaju to su obično bili zaposlenici gradske uprave i njihove obitelji, oni koje je zapošljavao ili davao posao, kao i oni koji su funkciju gradonačelnika Zagreba počeli po istovjećivati s Bandićem.

Slično je i s HDZ-om. Stranačka vojska disciplinirano izlazi na izbore, očekujući od HDZ-a konkretnu i direktnu korist. 

Cinici bi stoga rekli da su na međimurskim izborima za Posavca, osvjedočenog primatelja mita, glasali oni koji od njega očekuju istu uslugu. Oni  će mu platiti, on će ih zaposliti. Kao politički džuboks: ubaci žeton i on svira.

Legalizirana korupcija

I zapravo, kako će Posavec sada odbijati ponude od deset tisuća kuna u zamjenu za radno mjesto u županiji? To je sad legalizirana pojava. Možda čak i izborni slogan. Sve drugo bit će izdaja birača.

Glasanje za korumpirane političare postala je uobičajna pojava u zemlji u kojoj je politika odavno stigmatizirana, a povjerenje u pravosuđe i institucije odavno na niskim granama. Akcija Uskoka protiv Posavca u Međimurju, sjetimo se, došla je u trenutku kad je javnost bila fokusirana na još goru trgovinu mandatima HDZ-ovaca i HSLS-ovaca u Kutini. Posavec je, čini se, poslužio samo za skretanje pažnje.

Još gore, kako birači mogu vjerovati Uskoku i njegovoj akciji protiv Posavca, kad je taj isti Uskok ulovljen u zataškavanju afere s Gabrijelom Žalac? Birači se zbog toga ne obaziru previše na pravosudni progon političara. Dapače, progonitelje često smatraju gorima od progonjenih.

Pogotovo ako udaraju na njihove. 

Svi su isti

Glasači Matije Posavca vjerojatno se zgražaju nad Bandićem i preziru HDZ, spremno ih optužujući za korupciju i kriminal. Ali u slučaju njihova župana kriteriji su fleksibilni. Kao što su rastezljivi i kod HDZ-ovih birača koji korupciju vlastite stranke i njezinih dužnosnika kompenziraju povremenim marifetlucima onih drugih.

Logika: ako su svi isti, onda ni naši nisu najgori.

Međimurci su tako, preko svoje četvrtine glasača, dali Posavcu da se vrati na radno mjesto i nastavi voditi županiju kako je to činio i do trenutka kad ga je Uskok ulovio na djelu. Ili u nedjelu.

Prezir i gađenje luksuz je za neke druge.