Trebaju nam borbeni avioni. Njih dvanaest, i to sad. Odmah. Bez čekanja, bez otezanja. 

Ali zašto stati samo na dvanaest?

Zašto ne 24? Ili 36? Daj 48, kad već kupujemo. Nije beg cicija.

Ali zašto stati na avionima? Zašto ne bismo kupili i nosač aviona? Imamo more, zar ne? Imat ćemo i avione, zar ne? Logično je da nabavimo i jedan krasan nosač, odmah sad. Onaj kao u Top Gunu. 

Ne. Noviji. Skuplji. Sad. Odmah. 

A opet, ako imamo avione i nosač, red bi bio i da imamo rakete. I to one prave, velike, svemirske, kakve ima Elon Musk. Ili NASA.

Ajde, daj i koju raketu, da ne bi kasnije bilo i ovo i ono. 

Mogu nabrajati do preksutra, grabeći iz bizarnog u bizarnije, ali ni tad mi vjerojatno neće biti jasna logika iza nabave borbenih aviona u aktualnim uvjetima. Jest, MIG-ovi su očajne olupine. Jest, avioni su dozlaboga skupi. Jest, moramo nabaviti nove ako već ne želimo da nam netko treći čuva nebo.

Ali zašto sad? 

Već se valjda desetljećima najavljuje šoping krilatih zaštitnika, a mi se, nakon onog fijaska s Izraelom, za novu kupovinu odlučujemo, eto, baš sad. Ne moramo ih, valjda, odmah platiti jer iz Vlade kažu da se još trebaju dogovoriti uvjeti i rok otplate, ali do kraja godine bismo trebali odlučiti čiju ponudu ćemo prihvatiti.

Do kraja godine u kojoj je potres razvalio glavni grad i čija obnova će koštati milijarde. Do kraja godine koju je poharala korona i čije ekonomske posljedice već počinjemo osjećati i osjećat ćemo ih vjerojatno još dugo vremena. 

Tijekom kojeg ćemo otplaćivati i te skupocjene avione.

Koje smo već mogli imati.

Znaš što, dodaj ti još par satelita uz one rakete, nek se nađe.

Više crtica ovog autora pročitajte OVDJE