Prvo su pobunjeni liječnici uputili otvoreni izazov Andreju Plenkoviću.

"Očekujemo da se premijer uključi osobno u rješavanje ovih gorućih problema", poručio je jutros Krešimir Luetić, predsjednik Hrvatske liječničke komore, najavljujući štrajk liječnika.

No Plenković se nije dao navući na tanak led.

"Ministar ima zadatak razgovarati sa svim dionicima u zdravstvu i vidjeti kako se što može unaprijediti", odgovorio je premijer.

I tako, samoprozvani spasitelj još uvijek nije odlučio spasiti Vilija Beroša od pobunjenih liječnika. A niti liječnike od ministra zdravstva. Još nisu sazreli uvjeti da Plenković stupi na scenu i riješi problem.

Opekao se na nastavnicima

Zapravo, otkako je udario u zid šutnje i naišao na isukane transparente pobunjenih profesora i nastavnika ispred Banskih dvora, kad se direktno sudario s ljutitim štrajkašima, premijer je prilično oprezan u izboru sukoba u kojima će moderirati. Naročito javno.

Zasad mu odgovara da se ministar Beroš krčka na vječitoj vatri nezadovoljstva liječnika i zdravstvenih djelatnika, da Beroš čak i podgrijava tu vatru svojim priopćenjima i zaoštravanjima, ali i da Beroš bude tampon zona prema premijeru. 

Vili Beroš bit će problem da ne mora Plenković tražiti rješenje.

Gorka sudbina

No to je gorka sudbina svakog velikog Spasitelja. Onog koji naredi svojim zastupnicima da odbijaju financijsku pomoć roditeljima njegovateljima nakon smrti djeteta, da bi onda osobno "dao nalog" ministru da produlji rok za isplatu te pomoći.

Kad je premijer stvorio situaciju u kojoj njegov autoritet jedino ima težinu, kad njegova riječ jedino ima odjek, kad njegova naredba jedina ima utjecaja, onda je logično da se i udruge liječnika okreću premijeru da riješi problem.

Samo, ovaj problem za Plenkovića je previše osjetljiv, previše nerješiv i previše riskantan da bi se on upuštao u njegovo rješavanje. Plenković ne ulazi u teške teme, naročito ako pritom ne nosi lijepe vijesti.

Propali Beroš

Radije će držati Vilija Beroša na čelu ministarstva, premda je odavno izgubio autoritet i kredibilitet, bilo u razgovorima s liječnicima, bilo u aferama poput smrti Vladimira Matijanića i prosvjeda Hrvatskog novinarskog društva.

Nitko više od Beroša ne očekuje da bude kontruktivan, pouzdan i efikasan. 

Jedino Plenković očekuje od Beroša da grije stolicu i dodatno gubi svoj politički ugled, umjetno napuhan na početku pandemije.

Dokle god je Beroš tamo, ne mora biti Plenković. Pa čak ni kad ga udruge liječnika otvoreno prozovu da se uključi u rješavanje problema.

Gasi paniku

Premijer probleme rješava jedino kad mu požar zahvati njegova vrata i kad prepozna da počinje trpjeti veliku političku štetu. Roditelji njegovatelji ne bi dobili nikakav novac od ove vlade da mediji i javnost nisu izvršili žestoki pritisak na premijera, koji je brže-bolje ponudio "cjelovito rješenje".

Kao što je maknuo i ministra obnove Ivana Paladinu nakon što se povodom godišnjice potresa na Baniji razbuktao gnjev javnosti zbog sporosti u obnovi. 

Tako će biti i sa štrajkom liječnika.

Kupuje glasove

Ako sukob eskalira i liječnici doista uđu u štrajk, Plenković će prvo pokušati njih optužiti za destrukciju, onda će maknuti Beroša da ispuše nezadovoljstvo javnosti, da bi se na koncu prikazao kao spasitelj. Možda uz simbolično povećanje plaća liječnicima.

Kao što je kupio mir umirovljenika, sindikata i drugih interesnih skupina.

U socijalizmu je vrijedila ona "nije bitno koliko radiš, već koliko govoriš da radiš", a u HDZ-ovu svijetu vrijedi izreka "nije bitno koliko pomažeš, već koliko se hvališ da pomažeš".

Andrej Plenković će pomagati, ali ponajviše samome sebi.

Dotad mu pomaže Vili Beroš u sukobu s liječnicima.