Gordan Jandroković, predsjednik Hrvatskog sabora, apelirao je jučer na predsjednika Republike Zorana Milanovića da ostavi predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću prostor da se bavi gorućim temama, umjesto da ga uvlači u svađe i prepucavanje.

Pa je onda Plenković potrošio sat vremena da nastavi tu istu svađu i prepucavanje s Milanovićem.

Pored svih obaveza, poslova i kriznih sastanaka, premijer je ipak pronašao sat vremena da se bavi predsjednikom države.
Jandroković je apelirao da se smanje tenzije. Plenković ih je povećao.

Tako je izgledao još jedan čin u ovoj parodiji vođenja države.

No posve je jasno da premijer i predsjednik neće tako skoro odustati od ovog koškanja. Naprosto zato što im ono dobro dođe kao paravan da se sakriju jedan iza drugog.

Letovi i plovidbe

Milanović skriva svoje letove helikopterom i plovidbe jahtom, svoje odlaske u Klub po ribu i viškove hrane, svoje prijateljstvo s Draganom Kovačevićem i svoje veze s Plenkovićevim ministrima, iza serije brutalnih osobnih uvreda na račun kritičara i iza kabaretske svađe s Plenkovićem.

Plenković, pak, skriva svoje propuste u suzbijanju koronavirusa, u uređenju zdravstvenog sustava, vraćanju dugova ili obračunu s desničarskim radikalizmom iza operetske svađe s Milanovićem.

Oni su najdraži neprijatelji: jedan se pravi da napada, drugi se pravi da se brani.

Još bolje: premijer uzima u zaštitu liberale i ljevičare koji su se našli na udaru šefa države, a predsjednik uzima u zaštitu Miroslava Škoru koji je opravdavao teroristički napad na Banske dvore.

Strah od desnice

No istodobno, Plenković skreće pozornost s desničarskog radikalizma na Milanovićevo "širenje mržnje", kako ne bi gazio po prstima svojoj biračkoj bazi i članstvu, dok Milanović kao ljevičarski predsjednik uz podršku desničarskih medija i publike lupa po premijeru koji je upravo bio na meti desničarskog kalašnjikova.

Možda to čini iz straha, možda iz oportunizma, možda iz zlobe.

Uglavnom, oni su uzurpirali sve teme i oduzeli svima kisik na javnoj sceni. 

Jandroković prigovara Milanoviću kako "nije od njega čuo nijedan konstruktivan prijedlog vezan uz Covid, ekonomiju i sigurnost". No takav Milanović omogućava Plenkoviću da kamuflira činjenicu kako ni on nema nikakvo rješenje za Covid, ekonomiju i sigurnost.

Šlepanje uz Pantovčak

Ovoj Vladi otpadaju kotači, ali se premijer uporno šlepa uz predsjednika kojeg premijer, valjda u skladu s pozivom na "smanjivanje tenzija", naziva "nasilnikom, neradnikom i bullyjem".

A Milanović umjesto da kritizira ministricu kulture zbog pripreme nove zakonske regulative koja se tiče medija, on ju napada samo zato što se usudila dirnuti u njega, pa joj poručuje da "samoubilački ispunjava zahtjeve svog zlostavljača".

Oni u tome uživaju i jedan drugome olakšavaju smisao postojanja.

Plenki dobio što je tražio

Čak i kad Milanović nekad ubode u pravu temu, poput Tomislava Ćorića i Mađara, glavna poanta mu je činjenica da je "Ćorićev CV bio na njegovu stolu u SDP-u". Sve se vrti oko Milanovića. Ništa drugo nema veze.

A Plenković zna što je dobio, jer je to potajno i tražio. Idealnu metu na Pantovčaku, protivnika uz čiju će pomoć homogenizirati Vladu i stranku, pokolebati liberalnu ljevicu, marginalizirati oporbu i one koji bi htjeli biti njezni lideri. Jer tu je Milanović.

Gorka činjenica ostaje: što se oni više svađaju, to država više klizi u ponor. Nije to konstruktivna svađa oko merituma, već obično infantilno pljuvanje. 

Kad već nema kruha, onda nam serviraju igrice.