Nastavnica ili nastavnik koji rade u područnoj školi na Ižu, a na otok dolaze iz Zadra, svaki dan kada dolaze potroše gotovo dva sata na putovanje na nastavu i natrag. Brodske su linije rijetke, zimi nije rijetkost da ih i nema. Ravnatelj OŠ Zadarski otoci gotovo stalno ima otvorene natječaje za nova zapošljavanja. Demografski slom posebno se vidi na otocima. Na Silbi je postojala srednja škola, na Molatu tri osnovne, danas nema nijedne. Ni na drugim otocima nije bolje. I upravo kad se govori o rješavanju demografskog problema, treba stalno isticati jednostavnu činjenicu - tamo gdje nema suvremenih uvjeta za život u današnjem vremenu život će nestati. A obrazovanje je danas temeljni uvjet. Ako lokalna uprava i samouprava, pod čijom je nadležnošću većina organizacijskih pitanja vezanih za obrazovanje, ne može ili ne želi organizirati osnovne uvjete - od, primjerice, prijevoza i smještaja nastavnika na otoku, ili organizacije toplih obroka, do kvalitetnih školskih prostora - treba li se čuditi što obitelji s djecom biraju veće sredine iako bi im na otoku bilo toliko ljepše živjeti? Ili nastavnicima koji jednako tako ne žele žrtvovati kvalitetu svakodnevice zbog posla? Zašto bi to radili? Jednostavno nema isprike.