Saborski zastupnik Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček ima veliki problem: zabrinut je da će mu sin "koji je muško" sutra "postati žensko", a preksutra "nebinarna osoba".

Mora da je to veliki problem i iskonska roditeljska muka. Gledati kako vaš ponosni potomak i očeva dika najednom luta, vrluda i povodi se za najnovijim trendovima.

A svemu je razlog uvođenje Rodnih studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koji bi godišnje trebalo upisivati dvadeset studenata, i na kojima će tri obavezna kolegija biti Feministička teorija, Rodna povijest i Feministička metodologija. 

Završeni magistri moći će raditi u području ljudskih prava, vladinim uredima i državnim institucijama gdje se bave pravima žena i manjina, organizacijama koje se bave migracijama i izbjeglicama, kao i u znanosti i obrazovanju.

Ali neće morati od muškog postati žensko ili od ženskog muško ili od muškog i ženskog nebinarna osoba.

Nije to preodgoj

Nije to studij za preodgajanje djece ili za izluđivanje konzervativnih roditelja. Ali Marijan Pavliček to ne zna ili za to ne mari.
"Ja imam sina koji je muško, ne želim da sutra bude žensko, a prekosutra nebinarna osoba", kazao je na press konferenciji u Hrvatskom saboru. 

Međutim, to što on "ne želi" da mu sin "koji je muško" sutra "bude žensko" nije njegova odluka, niti njegov izbor. To je izbor njegova sina. To što zastupnik Pavliček želi ili ne želi, potpuno je sporedna stvar.

Ali i to nema nikakve veze s uvođenjem Rodnih studija na čijem se primjeru još jednom pokazalo da konzervativci anegdotalno poimaju svijet: muči ih nešto iz njihova uskog kruga, tiče se njihovih osobnih interesa, dotiče se njihove okoline. Donose zaključke o svijetu na osnovu onoga što se njima dogodilo ili onoga što njih osobno zabrinjava. Grubo rečeno, gledaju na svijet iz vlastite pećine. 
Rodni studiji postaju tako problem samo zastupnika Pavličeka i njegova "sina koji je muško".

I što ako sin postane žensko? Hoće li ga Pavliček onda manje voljeti?

Križarski rat

No istodobno, ovaj primjer otkriva kako konzervativci koriste baš svaku priliku za promoviranje svoje politike otpora "rodnoj ideologiji koja ulazi na velika vrata u hrvatski obrazovni sustav". "Sve je počelo", kaže Pavliček, "s Istanbulskom konvencijom kad je rodna ideologija na mala vrata ušla u pravni i odgojno-obrazovni sustav". 

Nakon što je konzervativna, klerikalna, religijska ideologija u taj isti obrazovni sustav provalila na velika vrata.

"Dosta mi je terora manjine nad šutljivom većinom, u ovom slučaju nametanje rodne ideologije ostatku društva", kazao je Pavliček na konferenciji za novinare u Saboru.

Znanstveni pristup

Kako bi to osnivanje studija na kojem će se kroz znanstveni pristup proučavati takvi odnosi i educirati buduće stručnjake za to područje bio nekakav korak prema tome da Pavličekov "sin koji je muško" najednom "postane žensko", za ovu političku manipulaciju nije bitno.

Bitno je da Pavliček koristi rodnu ideologiju, vlastitu obitelj, roditeljsku frustraciju i muškaračke strahove kako bi ponovno poveo križarski rat protiv onoga što se njemu ne sviđa, onoga što uopće ne razumije i čega se - kako vidimo - panično boji.

Neće Pavličekov "sin koji je muško" postati žensko zbog Rodnih studija, osim ako to naravno ne poželi. 

A ako je to njegova želja, onda će mu rodna ideologija u tome pomoći, umjesto da - poput stotina druge djece i mladih osoba u Hrvatskoj - bude zatočenikom uskogrudnosti, primitivizma i zatucanosti vlastitih roditelja.

Neka onda Pavliček prvo razgovara sa sinom "koji je muško", obeća mu da će ga voljeti i ako "postane žensko", pa tek onda stane pred mikrofone i svoje strahove projicira na hrvatsku javnost.