Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata uputila je otvoreno pismo Miroslavu Škori. Upitali su ga kako se biva domoljub izdaleka te je li za njega i civilna žrtva floskula kao i domoljublje,

Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti.

Dan nakon obilježavanja 402 poginule djece u Domovinskom ratu, samo dan nakon bolnog sjećanja na najnevinije žrtve Domovinskog rata govorite o zakonu o civilnim žrtvama iz Domovinskog rata, omalovažavajući prava i pravdu za civilne stradalnike. Omalovažavate i zakon i žrtvu a da i ne poznajete njihovu bol.

Zakon na kojemu su radili i sami predstavnici civilnih žrtava besramno nazivate trgovinom. A mi vas ovim putem pitamo što vi znate o Domovinskom ratu i civilnim stradalnicima? Dok je vama daleko bila vaša kuća i dalek put do nje, neki su je čuvali i obranili svojim životima. Da, dok ste vi bili daleko od svoje domovine, daleko od svake granate koja je padala, daleko od ljudske patnje i boli, u našoj domovini Hrvatskoj mi smo ostali, gubili dijelove tijela, članove obitelji, domove i sve što čovjek može izgubiti.

Ono što niste prošli i niste osjetili, s kojim pravom o tome možete suditi? Kako se to svoje voli najviše, možda izdaleka, na sigurnom i sigurnoj udaljenosti, s naknadnom savjesti bivajući tipični general poslije bitke? Za koju domovinu se bori vaš Domovinski pokret, je li za vas biti domoljub jednako zatvoriti vrata istinskim žrtvama rata od kojeg ste bili sigurno tisućama kilometara udaljeni? Je li za vas i civilna žrtva floskula kao i domoljublje?

Ako je zakon kojim se uređuju naša prava trgovina, ako vi bolje od nas znate što je domoljublje recite nam kako se biva domoljub izdaleka? Jer mi smo ti koji su čuvali tu vašu i našu ravnicu da biste se vi mogli vratiti! Mi smo ti koji smo davali vlastite živote da biste vi danas s političkih govornica omalovažavali nas i našu žrtvu, da biste govorili kako ne znate tko smo to mi. A zašto ne znate? Zato što niste bili tu, zato što nikada niste stali pred nas, zato što nikada niste položili ni cvijet podno spomenika „Prekinuto djetinjstvo“. I zato što niste osjetili niti jedan dan tuge i užasa granata, užasa rata.

S kojim pravom gospodine Škoro? S kojim pravom se danas javljate i znate sve o nama i zakonu na kojem godinama radimo? Gdje ste bili sve ove godine i zašto o nama govorite tek danas? Zašto za nas niste znali ni o nama govorili u proteklih 30 godina?

Jesmo li tek danas vaša prigodna tema za stjecanje ono malo političkih bodova koje još možete steći? Vaše je domoljublje možda trgovina, naše nije i nikada nije bilo. Naše je domoljublje istinsko, natopljeno krvlju i patnjom, onom patnjom o kojoj vi na sreću ništa ne znate.

I danas, nakon toliko godina, baš vi se osjećate pozvani govoriti o trgovini. Civilne žrtve nisu i neće biti predmet trgovine ali ni predmet političkih obračuna i obmana u svrhu bilo čije političke promocije.

Gospodine Škoro, i u politici je potrebno sačuvati vlastito dostojanstvo i ne koristiti najranjivije skupine ovog društva za vlastite političke svrhe. Domovinski rat i domovina su iznad svake politike.

Znate li zašto ne znate tko su civilne žrtve rata i zašto obmanjujete hrvatsku javnost? Jer ste sve ove godine bili predaleko od njihove stvarnosti a danas ste prvi u redu da sudite.

S kojim pravom gospodine Škoro?i, stoji u otvorenom pismu.