Krizni stožer i Vlada boje se demonstracija zbog uvođenja strožih epidemioloških mjera.

A zašto se ne boje demonstracija zbog umrlih?

I zbog čega, uostalom, nema javnog prosvjeda zbog sve većeg broja umrlih od korona virusa?

"Tko zna, da se uvedu strože mjere, možda bismo imali manje oboljelih, ali bismo imali i demonstracije na ulicama da se mene pitalo koje mjere provoditi", izjavio ovoga vikenda epidemiolog Bernard Kaić na Radio Sljemenu.

Netko misli da su mjere sasvim dovoljne, neki misle da su prestroge, neki misle da su preblage ili kasno uvedene. "Ali ja mislim da su mjere koje trenutno imamo trebale biti ranije uvedene i možda čak i strože nego što su sada", kazao je Kaić.

Što čeka Vlada?

U međuvremenu, u razdoblju od devet dana, naglašava predsjednik Hrvatske liječničke komore Krešimir Luetić, imamo 30 posto više pacijenata u bolnicama i 45 posto više na respiratorima. "Strože mjere moraju ići", kaže on.

Profesor Ivan Đikić iz Frankfurta upozorava da je pedeset posto svih umrlih od korone umrlo u zadnja dva tjedna. "Što čeka Vlada", pita se on.

Svakoga dana u Hrvatskoj od korone umrle četrdesetak ljudi. To je oko tri stotine ljudi tjedno, u mjesec dana premašili smo brojku od 1200 žrtava korone. Radi se o deset puta većoj smrtnosti nego u proljeće.

A Hrvatska i dalje među najliberalnijim državama u pogledu provođenja epidemioloških mjera, dok najvažnija poruka sa sjednice Kriznog stožera i Vlade ovoga vikenda glasi: "Moramo više prozračivati prostorije".

U luftanju je spas.

Dosta je bilo - umiranja

Prije tjedan dana vidjeli smo prosvjed tisuća ljudi u centru Zagreba u organizaciji incijative Dosta je bilo, drugi takav skup nakon famoznog Festivala slobode u Zagrebu i nekim drugim gradovima. Prosvjeduje se uglavnom protiv nošenja zaštitnih maski.

Zbog takvih prosvjeda, smatra Kaić, vladajući se kolebaju oko uvođenja strožih mjera. Boje se reakcije javnosti. Onih najglasnijih i najagresivnijih. Njih oko tisuću.

A što je s tisuću preminulih  i s njihovim obiteljima?

Što bi se dogodilo da oni izađu u prosvjed, možda pod sličnim sloganom Dosta je bilo, ali ovoga puta umiranja? 

I ne samo umiranja: neodgovorno ponašanje, kao i preliberalne mjere, dovode do porasta slučajeva i pritiska na zdravstveni sustav, zbog čega trpe kronični bolesnici, a kako vidimo ovih dana u medijima, trpe i onkološki bolesnici koji se ne mogu liječiti zbog pritiska Covid pacijenata.

Glasni pobjeđuju

Drugim riječima, imamo ulične prosvjede protiv mjera koje bi trebale suzbijati širenje zaraze od koje je umrlo preko tisuću ljudi. Koga Vlada sluša? One koji se bune protiv mjera, a ne one koji zbog preliberalnih mjera gube živote i zdravlje.

Liječnici, epidemiolozi i stručnjaci danima se zalažu za uvođenje strožih mjera kako bi se obuzdala pandemija, ali njih se ne sluša, a Ivana Đikića čak se i omalovažava. Zar se sluša samo one koji izlaze na ulicu?

Mrtvi samo brojke

Na početku pandemije Vlada i Krizni stožer tvrdili su da se bore za svaki ljudski život, na presicama su se s velikim žaljenjem i pijetetom spominjali pojedinačni slučajevi osoba koje su preminule zbog korone. Sada se čini da ih je naprosto previše. Sada su postali tek dio statistike.

Ljudi umiru, a Hrvatska ide dalje. 

Ljudi će umirati i dalje, a Vlada će se bojati demonstracija zbog maski i zabrana. Dok istodobno i sama organizira masovna okupljanja, poput Vukovara.

HDZ-ova vlada od početka pandemije služila se ratnom retorikom u borbi protiv koronavirusa. Pa zar su onda oni koji su pali kao žrtve korone za tu Vladu nebitni? Prema njima se ne iskazuje pijetet? Niti se nastoji smanjiti njihov broj?

To zvuči kao kapitulacija.