Kao što ste već, u jednom od brojeva naveli, naši se ministri obrazovanja trude ostaviti traga u sustavu obrazovanja što samo po sebi nije problem već naprotiv vrlo poželjna ambicija. Obrazovanje je složen proces, proces koji je živ i koji treba neprekidno prilagođavati novim potrebama.
Dakle sama želja za mijenjanjem udžbenika nije loša nego je loše to što se u njih trpaju materijali koji su apsolutno neprihvatljivi i nepotrebni u budućem obrazovanju pojedinca. Osnovna škola bi trebala stvarno i biti osnovna škola. Škola iz koje će djeca izaći sa znanjima koja će im trebati za cijeli život. Danas ta djeca završe lekciju, prođu test i onda se svi čudimo histerijama koje nastaju na državnim ispitima. Ta djeca nisu savladala gradivo u smislu da im ostane trajno usađeno nego samo radi zadovoljavanja forme.
Srednja škola mora biti strogo usmjerena kako bi djeca savladala sva znanja i vještine koje će im trebati u budućem zvanju. Iz srednje škole ne bi smio izaći ni jedan učenik koji nije u stanju opstati na tržistu u budućem zvanju za kojeg se školovao.
Fakultet treba osigurati tzv. dijamantno brušenje stečenih znanja i usavršavanje, stjecanje novih znanja koja su potrebna u smislu uske specijalizacije budućeg poziva.
E sad ono najvažnije. Udžbenici su skupi, teški, a često i konfuzni. Zašto se ne donese odluka da se udžbenici jednom kupe, preko škole, i onda zauvijek ostanu u razredu odnosno stolu učenika koji dolazi na nastavu. Kupnja novih udžbenika bi se tada svela samo na obnovu eventualno oštećenih materijala. Ušteda roditeljima, čuvanje kičme naše djece, rasterećivanje nastavničkih vijeća i izbjegavanje svakogodišnje groznice novih knjiga.
Dakle udžbenici se jednokratno kupe. Ostaju u razredima. Kad učenik dođe na nastavu čeka ga sav potreban materijal u njegovom stolu.
S poštovanjem,
Arsen Pirc, čitatelj 24sata
*komentari i stavovi čitatelja nisu nužno i stavovi redakcije 24sata