"Ministar Banožić apsolutno je potkapacitiran. Naš stav je da treba otići iz Vlade, i to već sutra", poručio je predsjednik Reformista Radimir Čačić na N1 televiziji. 

Na sličnom, premda umjerenijem tragu je i predsjednik HSLS-a Dario Hrebak koji tvrdi da je "Banožićev autoritet narušen". Ali konačnu odluku ostavlja predsjedniku Vlade.

I tako, umjesto oporbe, smjenu ministra Banožića, omiljene predsjednikove lutke za napucavanje, počeli su tražiti Plenkovićevi koalicijski partneri. 

Iako Banožićevo blamiranje, ponižavanje i cipelarenje s Pantovčaka traje već mjesecima, saborska oporba još nije podnijela zahtjev za njegovu smjenu iz Vlade. Ni Plenković ga još nije smijenio, niti je Banožić sam pao na mač. Zašto to ipak nije iznenađujuće?

Zokijev mobing

Zoran Milanović pronalazi zadovoljstvo u polemikama s Banožićem, na njemu se iživljava i njime se poigrava, demonstrira moć vrhovnog zapovjednika i svu raskoš ne baš predsjedničkog vokabulara. Što bi Milanović bez Banožića?

Pitanje je i što bi Andrej Plenković bez Banožića. Ako se predsjednik iživljava na ministru, ostavit će premijera malo na miru, omogućujući mu da nastupa kao medijator, pomiritelj ili naprosto osoba koja s time nema nikakve veze.

A i Banožić u ovom mazohističkom izlaganju obračunima s Milanovićem izgrađuje svoj politički status u HDZ-u, kao i u Slavoniji u kojoj ne uživa baš preveliku popularnost. To što se hrva s predsjednikom države, pa makar i u blatu, znači da je dovoljno važan.

I tako dolazimo  do oporbe.

Što gore, to bolje

U prošlom mandatu Plenković je bio prisiljen iz Vlade izbaciti desetak ministara, suočen s manjim ili većim pritiskom medija i opozicije, nakon čega je uvjerljivo na parlamentarnim izborima osvojio drugi mandat. Umjesto da ga afere i smjene ministara, kao i konstantna trvenja u Saboru, oslabljuju, Plenković je nekim čudom iz svega toga izašao još jači.

Zato je sada možda došlo vrijeme za promjenu taktike.

Možda je za političku oporbu - iako ne i za državu - bolje da ministri poput Banožića, a tu se mogu uključiti i Darko Horvat, Tomislav Ćorić i drugi, ostanu u Vladi, što će Plenkovića konstantno izlagati neugodnostima i tjerati ga da se brani.

Meki trbuh Vlade

Kad bi Banožić otišao, pogotovo pod pritiskom oporbe, Plenković bi doživio politički poraz, ali dugoročno bi se riješio ministra koji mu konstantno izaziva probleme. Milanović, kao i HDZ-ova oporba, imaju savršenu metu, Banožić je "meki trbuh" ove Vlade i preko njega se destabilizira čitavu Plenkovićevu garnituru.

Zamislim da HDZ pronađe kompetentnog ministra obrane. (Dobro, teško je to zamisliti.)

U prvom mandatu, dakle, oporba je slavila smjene ministara zbog afera i skandala. U drugom mandatu, pak, oporba može slaviti ostanak ministara opterećenih aferama i skandalima, a nekad i tragičnom nekompetencijom. Banožić je štetočina, ali na Plenkovićev račun.

Gubitak za sve

A zahtjevi Čačića za odlaskom Banožića idu u smjeru spašavanja Plenkovića i njegove Vlade, više nego spašavanja vojske iz ruku nesposobnog ministra. "I za Plenkovića i za Milanovića i za sve nas je bolje da se ide na drugi način", kazao je Čačić.

Ipak, Milanović će izgubiti premoć u odnosu na ministra obrane, kao i političku igračku koja mu omogućava da se igra rata s HDZ-om i na taj način bilda svoj rejting. Plenković će izgubiti gromobran, a oporba maskotu za dokazivanje teze kako je Plenkovićeva vlada naprosto očajna. 

A siroti Banožić će izgubiti ovaj dragocjeni i mukom stečeni status najgoreg ministra obrane u povijesti.