Prije desetak dana Ivana Kekin u jednom je televizijskom gostovanju govorila o Zoranu Milanoviću, predsjedniku Republike za čiju se fotelju nastoji izboriti na predsjedničkim izborima.
I tamo je istaknula kako je "desnica već tri puta nasanjkala Milanovića" koji je "vjerovao Ćipetu i ekipi" i nekoliko mjeseci uoči parlamentarnih izbora pozivao ljude da glasaju za Domovinski pokret "jer su oni dobra opcija", da bi onda DP-ovci "za pet minuta koalirali s HDZ-om".
I ostalo je visjeti u zraku što je Kekin time željela poručiti: je li Milanović bio krivac što su ljudi glasali za krajnju, antimigrantsku, šovinističku, proustašku desnicu koja je onda spasila HDZ ili je bio naprosto dobrodušna i naivna žrtva desničarske prevare?
Je li Milanović naprosto desničar ili žrtva desnice?
I je li to bila njezina kritika ili optužba na Milanovićev račun?
Glavna meta
Ipak, čini se da je glavna meta predsjedničke kampanje Ivane Kekin, kandidatkinje platforme Možemo!, ipak Dragan Primorac, a ne taj lakovjerni filodesničar Milanović.
Ovoga vikenda napala je Primorca zbog afera s njegovom navodnom kupovinom gradskog stana u Splitu, zbog luksuznog uređenja ministarstva koje država sada skupo plaća, zbog izdašnih ugovora koje njegova poliklinika sklapa s Ministarstvom zdravstva, a prije par nekoliko dana javno je pozvala Primorca da se "povuče iz predsjedničke utrke".
Netko neupućen pomislio bi da Primorac, a ne Milanović, stoluje na Pantovčaku.
A pravi vladar Pantovčaka može uputiti pohvale i zahvale Ivani Kekin što uporno rešeta njegova najvećeg konkurenta za drugi mandat.
Zašto Kekin to radi?
Napad se ljevice
Mogla bi s ljevice napadati Milanovića koji je čitav mandat proveo na desnici - nacionalističkoj, suverenističkoj, populističkoj, antimigrantskoj, antihaškoj, antibriselskoj, anti-NATO, proruskoj... Čak je i, eto, agitirao za Domovinski pokret za kojeg je mislio da je bolji od HDZ-a.
I da, kandidirao se kao nestranački predsjednik države na listi jedne stranke kao premijerski kandidat na parlamentarnim izborima. Kao da mu je već bilo dosta predsjedničke funkcije.
Ali Kekin sve to izbjegava, naziva Milanovića praktički žrtvom desnice (ili vlastite naivnosti), a umjesto toga udara po još jednom izazivaču, Draganu Primorcu. Zašto?
Strah od osvete
Jedan razlog svakako je strah od osvete verbalnog nasilnika s Pantovčaka. Kekin se ne želi naći u kategoriji "narikača, kreštavica i priležnica".
Drugi razlog je oportunizam, jer se Kekin na ljevici bori i za Milanovićeve birače, koji traže novu legitimnu antihadezeovsku opciju, barem u prvom krugu.
Treći razlog je konformizam jer u ovom trenutku najlakše je, možda i prelako, graditi kampanju napadima na HDZ, na Plenkovića i na njegova kandidata Primorca. Nije propao onaj koji je cipelario HDZ, je li tako?
Doduše, propao je onaj tko je napadao HDZ na parlamentarnim izborima, ali ipak predsjednički su nešto drugo. To su praktički izbori za šef oporbe.
Radi za stranku
Kekin, svjesna da se vjerojatno neće domoći drugog kruga, sada u kampanji nastoji izgraditi svoju i učvrstiti platformu svoje stranke.
Milanović će ostati na Pantovčaku, pa je možda praktičnije ne napadati onog za koga Možemo! i drugi oporbenjaci još uvijek misle da je njihov saveznik. Istodobno mora se dokazati kao dosljedni kritičar HDZ-a s kojim će pravi okršaj Možemo! doživjeti već na proljetnim lokalnim izborima u Zagrebu.
Ivanu Kekin evidentno u kampanji ne zanima Milanović. Zanima ju samo Primorac. I to više nego što za njega interes pokazuje i sam predsjednik države.
Tri puta
Ali kad je Kekin već govorila o tome da je desnica tri puta nasanjkala Milanovića, treba imati na umu da je Milanović nekoliko puta nasanjkao lijevu oporbu. Pa i na zadnjim parlamentarnim izborima kad je razbio koaliciju SDP-a i Možemo!.
Ivana Kekin koristi Primorca za svoju kampanju, što je svakako legitimno i opravdano, ali ispada da radi kampanju za onoga čije fotelje se želi dokopati. A koji će u toj fotelji ostati.