"Dragovoljci HOS-a ne plaču, ne jauču i ne traže milost. Ako to što smo bili, ako spremnost umrijeti za svoj dom i ubiti neprijatelja koji nasrće znači biti ustaša, bili smo ustaše. Jauk koji se čuje nakon besramnih Milanovićevih riječi, riječi predsjednika Republike Hrvatske, koju je obranila mladost dragovoljaca HOS-a, jauk je gubitnika. Nama, Hosovcima, hrvatskim dragovoljcima, junacima, ratnim pobjednicima ne trebaju suze, ne treba nam čuđenje, ne trebaju nas braniti ljudi, koji svoju nespremnost žrtvovanja za Dom, pokrivaju političkim i forumskim suzama, dok pozivaju hrvatski narod da križanjem glasačkih listića i neizlaskom na izbore, dovedu Milanovića na čelo države koju smo obranili - poručio je Anto Đapić, čelnik stranke Desno.

- Vrijeđate naše duše, rugate se mladićima koji su svojim tijelima razminiravali minska polja da žene i djeca mogu kročiti u slobodu, rugate se mladićima i djevojkama koji su svojom hrabrošću bili strah i trepet neprijatelju. Unazad pet godina izgovorio je Milanović u Jasenovcu još strašnije nego jučer, navodeći da je NDH i Jasenovac prva industrija smrti, koja je bila inspiracija Hitleru i njegovim nacional-socijalistima za Holokaust. Devedesetih je spremnost za Dom značilo dati život za slobodu, danas je spremnost za Dom imati časti, dostojanstva i pameti, čuvati sjećanja, politički pobijediti zlo, a ne nemoćno plakati nad sudbinom - nastavlja on.

Unazad dvadeset godina, dok je on vodio hrvatske pravaše, nitko se, kaže Đapić, "nije usuđivao izgovoriti riječi koje danas orkestrirano izgovara državni vrh" jer bi "istoga trenutka tisuće dragovoljaca bilo na Markovom trgu", piše Večernji.

- Zašto šuti proslavljeni ratni pobjednik general Gotovina, dok mu prijatelj vrijeđa vojnike koji su ga proslavili, zašto šuti slavni general Mareković, dok mu šef koga savjetuje, pljuje po vojnicima i njihovim kostima? Gdje su danas generali pobjedničke hrvatske vojske, generali Tuđmana pobjednika? Zašto šute? Pred kojom su to silom pognuli glave i osramotili svoju slavu? Jesu li zaboravili da je jednom zapovjednik, uvijek zapovjednik, da časnik, pobjednik mora umrijeti promičući vrijednosti koje su mu donijele slavu i čast, a veće nema od stati pred svoje vojnike i voditi ih do smrti. Čemu se čudi hrvatski narod? Iza koga se svrstava, od koga očekuje milost? Pobjednicima milost treba samo od Boga - poručuje Đapić.