Ivana G. (25) svojeg dečka Emila Žaju (33) ubila je u neubrojivom stanju, utvrdili su kombiniranim psihijatrijsko-psihološkim vještačenjem, objavio je Dalmatinski portal.
Početkom listopada Ivana je u Solinu svom dečku zarila nož u srce. Izašao je pred kuću i srušio se. Umro je na putu do bolnice.
Nakon jednomjesečnog pritvora pustili su je da se brani sa slobode što je posebno potreslo roditelje ubijenog mladića. Morala se redovito javljati splitskim psihijatrima.
Prema prvom nalazu psihijatrice, nije bila opasna za okolinu, no dodatnim vještačenjem ipak se utvrdilo da je opasna i za sebe i za okolinu pa je Državno odvjetništvo zatražilo da joj se odredi istražni zatvor.
Kako se radi u neubrojivosti, Dalmatinski portal piše kako bi je mogli prebaciti u ustanovu za ljude s duševnim smetnjama u Vrapču.
POGLEDAJTE VIDEO
'Ćaća, pao sam tu kod auta, da me ne tražite'
- Tu večer sin me nazvao dva puta. Nisam bio doma. Prvi put rekao mi je: 'Ćaća zovi Hitnu, ubola me nožem'. Trčao sam prema kući. Onda ponovno nazvao i rekao: 'Ćaća pao sam tu kod auta, da me ne tražite.' Umro je na putu do bolnice, ispričao nam je prošli mjesec Ivica Žaja, otac Emila Žaje (33) iz solinskog Sv. Kaja koji je preminuo 9. listopada od posljedica uboda nožem lijevu stranu prsišta, točno u srce.
Emilova partnerica Ivana G. (25) bila je član obitelji.
Njih dvoje živjeli su u prizemlju, a otac na katu obiteljske kuće.
- Nećakinja je čula kako je Emil viknuo: 'Ajme Ive!'. Bila je u sobi iznad, s balkona je vidjela mog sina kako samo u 'mudantama' trči iz kuće, po dvorištu. Kažu da su se svađali. Ona nije čula da su se sukobili tu večer, a inače se sve čuje. Kad su je pustili nitko mi to nije javio, nisu me na to pripremili, ni iz policije niti iz odvjetništva. Da su nju navodno opsjedali demoni i da se nije dobro osjećala u ovoj kući također sam prvi put vidio u medijima. Nisam primijetio da je psihički nestabilna - ispričao je otac.
'Već je prijetila da će ga zaklati'
Ivana je, kako nam je otac tada rekao, doselila k Emilu prije pet, šest godina. Večer prije kobnog događaja vratili su se iz Like, gdje je Emil kupio imanje i dva konja, i bili su, priča nam Ivica, veseli i zadovoljni.
- Emil je bio zaljubljen u prirodu i Liku, uživao je ići tamo. Volio je sve iz prirode. Završio je za šumarskog tehničara, u Lici je sadio aronije, orahe, luk... Nekad bi išao sam, po pet dana bi tamo proveo. Ona nije baš bila sretna zbog toga. Taj put išli su skupa, i sve se činilo u redu kad su se vratili. Dan poslije, tragedija. On se otuširao i sjeo za stol večerati. Valjda mu je prišla s leđa. Cijeli stan bio je pun krvi. Ne možete to ni zamisliti. Kako je trčao od stola do dvorišta, krvavi trag. Onda se ona zaključala u kuću. Policajcu sam rekao da mogu razbiti vrata. Nakon što su provalili ona je mirno stajala ispred vrata. Policajac ju je pitao je li ona ta i ta, je li to napravila. Ona je kimala glavom. Nakon očevida policajci su otišli, nismo ni znali da su otišli. Pečatirali su stan. Oni iz stana nisu ništa izuzeli, ni njegov mobitel - priča nam otac Ivica koji je, priča nam, držao Ivanu kao svoju, pomagao koliko je mogao i njoj i sinu, a i ona je sama svojoj odvjetnici Doris Košti rekla da boljeg čovjeka od Ivice nije upoznala.
- Znali su se posvađati, kao i svi parovi, ali ništa dramatično. Nikad se nisam miješao, osim jednom kad je prije par godina prijetila da će ga zaklati. To sam čuo gore u stanu i sišao sam dolje, rekao sam im da se smire, da probaju svoje probleme riješiti mirno, da ne slušaju svi susjedi. Držali smo je kao kraljicu, cijela familija. Kako mi je onda mogla dignuti ruku na sina? - dodao je očajni otac.